Veliki petak kršćanski je spomendan Isusove muke i smrti.

Na današnji dan nema euharistijskoga slavlja. Ne zvone crkvena zvona, oltar je bez križa, oltarnika, svijeća ili cvijeća kako bi se što bolje istaknula Isusova muka i smrt. Vjernici dolaze u crkvu kako bi razmišljali o Isusovoj žrtvi, a preko obreda doživjet će liturgiju riječi, klanjanje križu i pričest.

Boja koja se koristi u liturgiji je crvena, boja mučeništva i pobjede, čime se naglašava da ovaj dan nije dan tuge, već razmatranja smrti Kristove kao izvorišta našega spasenja. Jednostavnost ustroja ujedno je i snaga izražajnosti ovoga slavlja. Na Veliki petak  vjernici poste i ne jedu meso.

Današnji obred Velikog petka započinje prostracijom svećenika i poslužitelja ili klečanjem u šutnji. Nakon toga slijede čitanja, čiji je vrhunac svake godine Muka po Ivanu. Crkva nakon homilije izriče sveopću molitvu kao zaključak Službe riječi.

Slijedi klanjanje Križu. Ono počinje svečanim i dostojanstvenim predstavljanjem križa okupljenoj zajednici: “Evo drvo Križa, na kom je visio Spas svijeta!” Vjernici se mogu slobodno pokloniti Križu ili ga poljubiti. Poželjno je da to učini svaki član zajednice.

Dok traje poklon Križu, pjeva se stara tužaljka „Usta moja, opjevajte“ koja stavlja u usta trpećem Isusu dobročinstva koja je Bog učinio svome narodu u povijesti spasenja, a narod svoga Mesiju daje razapeti na križ, ruga mu se, poji ga octom, probada mu bok kopljem.

Posljednji dio obreda Velikoga petka jest pričest koja je na Veliki četvrtak pohranjena na sporednom oltaru, otkuda se donosi. Obred počinje Molitvom Gospodnjom, nema znaka mira, već se odmah pristupa pričesti.

Liturgija završava otpusnom molitvom te se vjernici razilaze u šutnji.

Tišina je u crkvi i srcima vjernika, tišina kojom Bog progovara onima koji su ga spremni slušati – Spasitelj je mrtav da bi nas smrtne izveo u vječni život.