Vijest da je mladić, koji je tijekom boravka na Odjelu za neurologiju i psihijatriju travničke bolnice teško ozlijeđen u požaru, sinoć preminuo duboko je potresla kako srednju Bosnu, tako i cijelu regiju…

Iz MUP-a Srednjobosanskog kantona su priopćili kako je događaj prijavljen kao slučaj samozapaljenja, te da je o istom obaviješteno tužiteljstvo koje provodi istragu. Roditelji preminulog mladića Gabrijela Trbare cijelo vrijeme tvrde kako nije riječ o samozapaljenju, budući da je u tom trenutku on bio zavezan za krevet, te smatraju kako se prava istina pokušava zataškati.

Zbog zadobivenih teških opeklina po rukama i trbuhu, 45 do 50 posto tijela, nesretni Gabrijel je odmah prebačen u Kliniku za plastičnu i rekonstruktivnu kirurgiju UKC Sarajevo, gdje je sinoć preminuo.

Javnost je zgrožena činjenicom da se ne zna tko je odgovoran.

I opet svi šutimo. I kao da više nitko nema ništa za reći. Kao da je sve rečeno, pravda zadovoljena, kao da je konačno njegova majka mirno zaspala. Svi mi imamo svoju muku, ali čovjek je gorio. Nečiji sin, brat, prijatelj. Bolestan čovjek je gorio. I neka vam to ponovno odzvanja u ušima i glavi. Gabrijel je dokaz koliko vrijedi čovjek u Bosni i Hercegovini. Ova zemlja je predivna, loš je njen ustroj, kao države. Loši su njeni lažni državnici. Loše su njene korumpirane institucije. Loše je po sve nas što već dvadeset i koju godinu napretka nema, zbog svih uhljebara, profitera i ološa.

Gabrijel je dokaz. Živi dokaz kako je država i vas jednom zapalila. Jel’ tako? Gorjeli ste? Onog trenutka kada od svog skromnog proračuna niste mogli priuštiti svom djetetu vrtić, ljetovanje i zimovanje. Gorjelo je sve u vama i krv ste pišali kako bi ga poslali na fakultet, da bude i postane nešto. I što onda? Vašem djetetu ova država ubila je svaku nadu i želju, otjerala ga je od sebe. Natjerala je vaše dijete daleko od vas. Pa kad ste ga pratili sa autobusnog kolodvora u Zenici za Njemačku, ova država vam je nepovratno srce amputirala. E moj narode.

Shvaćate li kako je Gabrijel samo dokaz. Samo živi primjer koliko vrijedi čovjek u Bosni i Hercegovini. A gori i u vama? Pod nogama, u srcu, u praznom novčaniku, u gladnim ustima!? Gori?!

Pa do kada onda mislimo šutiti, gurati pod tepih svoju vlastitu palež i amputirane dijelove tijela?!

Nemojte zaboraviti ovog čovjeka. Nemojte zaboraviti i odustati od samih sebe, riječi su Tanje Meljančić objavljene u Facebook grupi Istina za Gabrijela Trbaru.

I na našem portalu nižu se ogorčeni komentari.

Mirsada je napisala: Bio jadan bolestan i još zapaljen …baš briga bosanskog medicinskoj osoblja ..da se to desilo ovdje u Švicarskoj …svi bi odgovarali i još o štetu platili …..ja nam države …Pokoj mu duši ..sad. je tamo gdje ga ne muče..

Velimir:Jedan mladi život se ugasi na jako svirep način 🙁 Neka se ne zaboravi!!!

Maja: Čuj – uzrok još nepoznat – .. Kao da tamo svakodnevno dolazi do požara pa je teško utvrditi kako je došlo do zapaljenja .. Koja žalost

Dušica:Pokoj mu duši i pitam se da li će neko odgovarati za ovaj zločin??????

Bakica: Iskrena sućut obitelji….nemam riječi za ovaj gnusni čin….ovo je primjer kako se odnose prema bolesnicima u bih….najoštrije osuditi počinitelje a i one koji su htjeli prikrit i zataškat….

Hoće li javnost dozvoliti da ovakav strašan zločin prođe nekažnjeno? Da li ćemo dopustiti roditeljima da sami pronalaze odgovore na pitanje tko je i zbog čega dopustio da su sinoć izgubili svog sina, ili će se podignuti na noge kao u slučaju tragičnog gubitka dva mlada života ispred Zemaljskog muzeja BiH u Sarajevu, u kojem su poginule Selma Agić (21) i Edita Malkoč (20) koje je automobilom udario Sanjin Sefić nakon čega je pobjegao sa mjesta nesreće.

Ako će se šutjeti i ovaj put, i sve ostati samo na komentarima na društvenim mrežama, možemo li barem zajedno odati počast ovom mladom ugašenom životu u tišini i uz paljenje svijeća u svom gradu, u Novom Travniku, u ulicama po kojima je Gabrijel hodao i kojim više nikada neće kročiti…