Uzgajivači podočnjaka

0
1225

Mladi ljudi koji uzgajaju podočnjake, česta su pojava današnjice. Jeftina žestica od pet maraka po litri dostupna je na svakom ćošku. Marka-dvije po čašici i mlad čovjek zaboravi da je na putu u EU koja se raspada, na putu u NATO koji već desetljećima pokazuje simptome globalne terorističke prijetnje, na putu u novi dug koji će morati vraćati ili na putu u Njemačku ili Irsku gdje će pola pristojne zarade iskeširati za stanovanje, a drugu polovinu za hranu i preostale režije.

Stalno nam na TV-u prikazuju „naše ljude“ koji su inovatori, vlasnici firmi, poduzetnici, nikad nam ne kažu gdje je onih 99% koji su se vratili jer su vidjeli da su došli prekasno i da Njemačka ima svoje načine da im se zgadi. Malo koji povratnik će priznati da mu je pita ispala skuplja od tepsije. Po povratku upali TV i vidi političara kojemu nikada nije ni vjerovao i koji uporno ponavlja da europski put nema alternative i da ćemo najkasnije za 15 godina ući u EU i imati fondova da nećemo znati kako ih potrošiti. Kad političar izvara ljude, izda glasače i postane poslušan svakome osim onom koji ih je birao, ponavlja mantru o potrebi da se okrenemo ekonomiji i zapošljavanju. Mantra uvijek pokrije vrijeme potrebno za odgovor na pitanje o iznevjerenim obećanjima. Jedan političar u okruženju čak ima teoriju da mu je narod lijen i neodgovoran, da se starci moraju suzdržati od trošenja mirovina, da je njemu jadnom najteže. I, što je najgore, to mu savršeno uspijeva. Narod k’o narod, naslađuje se. Oni koji ne rade, naslađuju se smanjenju plaća, oni koji imaju male mirovine, naslađuju se smanjenju većih mirovina… Ima u okruženju i političara kojima je važniji NATO i miliji Bruxelles od vlastite zemlje, pa bi ratovali i sa svjetskim silama, toliko vole NATO i EU.

U međuvremenu, mladom čovjeku je tu lozovača od pet maraka po litri. Ne valja suditi prije razumijevanja. Istina, razumijevanje ne podrazumijeva i opravdanje. Kako god, odlazak u kino košta kojih 10-12 KM po osobi. Znači, ako mlad čovjek sa svojom boljom polovinom hoće u kino, mora iskeširati 20 do 24 KM. Ti jarca, znam mlade ljude koji za taj novac rade teške poslove od jutra do kasnog popodneva. A bolje polovice hoće i onaj karton, kako li se zove… A, da, tacos, pa još i onaj preljev u koji se to umače. Pa i to košta. Dođe mlade ljude odlazak u kino kojih 35 KM. Ako misle popiti nešto prije ili poslije, topli ili hladni napitak, eto 40 KM, minimum. Dva pakla cigareta po 5, još do 50. Da mlad čovjek dva dana ne jede, ne pije, ne grije se, ne šiša, ne diše dva dana, da bi otišao u kino.

Mlad čovjek za 40 KM može kupiti 8 litri (slovima: osam) alkohola i piti čitav mjesec te tako pobjeći od stvarnosti. Mlad čovjek može u kafiću popiti 20 lozovača. Možda i 30. Četiri večeri po pet-šest-sedam, pa tako pobjeći od stvarnosti, i to na više od nekoliko sati koliko bi se od stvarnosti skrio u kinu.

Kako god, mi starci smo, na putu u EU i NATO, mlade osudili na uzgoj podočnjaka.

Piše Veselin Gatalo