SP rukometaša. Španjolska – Hrvatska

0
786
Hrvatska protiv Španjolske. Borba za put u Pariz, novi okršaj sa starim znancima. Još boli rana iz Poljske, pravo je vrijeme za naplatu jednogodišnjih dugova.

Po osmi puta uzastopce na svjetskim rukometnim prvenstvima, Hrvatska igra četvrtfinale. Istina, koji puta bi sustav natjecanja bio drugačiji pa bi se iz drugih skupina išlo izravno u borbu za medalje, ali uvijek smo tu. Među osam, konstanta u svjetskom vrhu. Tako je još od Portugala i zlatne generacije, sve do danas. Jednom su nam baš naši današnji suparnici uzeli svjetsko zlato. Točnije, nisu nam dali da obranimo naslov 2005. godine. Bili su bolji u finalu u Tunisu, zasluženo. Završilo je šest razlike, bilo je i više, jednostavno nismo mogli. Pitanje je, 12 godina kasnije, hoćemo li moći danas. Turniri više nisu natrpani rasporedom i silnim putovanjima kao nekad, organizacija ide maksimalno na ruku sportašima. A opet, imamo dojam da ozljeda za vrijeme jednog velikog natjecanja nije nikada bilo u većem broju.

Cijela sportska nacija ovih dana priča o zdravstvenim stanjima dvojice ponajboljih hrvatskih sportaša posljednjega vremena. Domagoj Duvnjak i Luka Modrić muku muče s ozljedama, svatko sa svojom posebno, dok ih čekamo da se vrate u maksimalno opterećenje. Htjeli ili ne, kapetana naše rukometne reprezentacije morat ćemo vidjeti večeras, jer nema nazad. Serija (uvjetno rečeno) lakših utakmica je za nama, a ne bi bilo dobro da se ponovi Njemačka. Barem ne zadnjih sedam-osam minuta s te utakmice.

I protiv Španjolaca, momčadi koja se nije kvalificirala na protekle Olimpijske igre, imamo pozitivan skor na velikim natjecanjima. I to izrazito pozitivan. Rivalstvo traje otkad se ovakvi turniri i igraju, pa ako hoćete i od mitskih obračuna Badel Zagreba i Barcelone u europskim klupskim finalima 90-tih godina prošlog stoljeća. Nekad je bilo vruće u Ledenoj dvorani, a danas će tako biti u Montpellieru. Furija je još uvijek jedina neporažena momčad na cijelom SP-u, pošto su Nijemci i Danci, svaka reprezentacija na svoj način, čudno ispali s turnira. Mađarska i Katar? Tko bi na njih stavio centa…

HRS Photo
HRS Photo
ZAKON JEDNE UTAKMICE

Gledajući posebno svaku dosadašnju utakmicu španjolskih rukometaša na turniru u Francuskoj, stekao se utisak da svjetski prvaci otprije četiri godine ne praštaju nikakve pogreške. Istrčali su čak 61 kontranapad, što je osjetno više od hrvatskih 38 “bjegova”. To što rade krila, Valero Rivera s jedne i Victor Tomas s druge strane, ne radi nitko osim možda tu i tamo pokojeg brzanca poput Šveđanina Ekberga koji ovako otprve pada na pamet. Zaboravite dakle, na besciljne promjene obrana-napad, zaboravite na igru sa sedam igrača u onolikoj mjeri u kojoj smo to do sada gledali od naših. Najmanje što nam treba je – naprimati se lakih španjolskih golova. Tako nećemo u Pariz, osim možda na aerodrom. I to prije petka.

Nije samo ultrabrza kontra španjolsko oružje. Igraju obranu s gusto postavljenih 6-0 s izlaskom na devet metara u kojoj dominiraju dvometraši Guardiola i Morros, jedan od najboljih obrambenih “specijalaca” na svijetu. O vanjskim šutevima Dujshebajeva, Canellasa i Gurbinda također ne treba trošiti previše znakova, a što tek reći za Aguinagaldea na crti, ili pak Raula Entrerriosa koji se u potpunosti oporavio od ozljede aduktora. U tri utakmice dosad nije igrao puno (svega 57 minuta), ali još uvijek može. Španjolska, kad smo već naglasili krila, ovoga puta ima dva približno jednako dobra ljevoruka igrača. Osim Tomasa, na desnoj strani je i debitant Balaguer, čovjek koji je dosad na turniru zabio 27 golova (drugi strijelac iza Rivere – 34). Dakle, igraju svi, ne ovise o danu samo jednog-dvojice igrača. Opasnosti je mnogo. Na golu, jednako dobro brane Barcelonin Perez de Vargas (32 posto) i Rodrigo Corrales, klupski suigrač našeg Lovre Mihića iz Wisle Plock.

Po onoj dobroj staroj – respektirati svakoga, ali se nikoga ne bojati, Hrvatska ima šansi. Ali, utakmica bi morala biti odigrana upravo na onakvoj razini kakvu dosad, barem kroz više od 30-35 rukometnih minuta nismo imali. Dogodi li se period od desetak minuta bez gola (da ne pričamo o 12+8 protiv Njemačke), bit će to kraj priče, kao i prije dvije godine – u četvrtfinalu. Ipak, igrači se međusobno poznaju, neki čak i iz “svakodnevnog” klupskog okruženja, pošto Dujshebaev i Canellas brane boje skopskog Vardara, a i tog Guardiolu je Zagreb već “sređivao” u partijama s RN Lowenom. Nedostaje Maqueda, još jedan od onih koje dobro znamo.

Rekosmo već, nisu nas dobili puno puta, posebice ne na svjetskim prvenstvima, ali kad jesu – onda je boljelo. Lani u Poljskoj, vratili su nam tad za pobjedu 2013. u skupini na njihovom SP-u. Kamatu su nam naplatili uzevši i broncu iz Danske s Europskog prvenstva 2014. Nek se sad ponovi Portugal, ako treba i opet s dva produžetka…

Getty Images
Getty Images
MEĐUSOBNI DVOBOJI NA VELIKIM NATJECANJIMA

Olimpijske igre (3-0-0)
London 2012 – pobjeda u skupini (5. kolo) 30:25
Peking 2008 – pobjeda u skupini (1. kolo) 31:29
Atena 2004 – pobjeda u skupini (5. kolo) 30:22

Svjetska prvenstva (7-0-2)
Španjolska 2013 – pobjeda u skupini (5. kolo) 27:25
Hrvatska 2009 – pobjeda u skupini (4. kolo) 32:22
Njemačka 2007 – pobjeda za plasman od 5. do 8. mjesta 35:27
Njemačka 2007
– pobjeda u drugoj skupini (4. kolo) 29:28
Tunis 2005 – poraz u finalu 34:40
Tunis 2005 – pobjeda u skupini (4. kolo) 33:31
Portugal 2003 – pobjeda u polufinalu 39:37
Francuska 2001 – pobjeda u skupini (5. kolo) 32:27
Japan 1997 – poraz u osmini finala 25:31

Europska prvenstva (1-1-4)
Poljska 2016 – poraz u polufinalu 29:33
Danska 2014 – poraz u utakmici za treće mjesto 28:29
Srbija 2012 – poraz u drugoj skupini (1. kolo) 22:24
Slovenija 2004 – pobjeda u skupini (1. kolo) 30:29
Hrvatska 2000 – poraz u skupini (1. kolo) 22:27
Italija 1998 – remi u skupini (1. kolo) 18:18

Ukupno: 11-1-6, gol razlika 526:504 u korist Hrvatske

Getty Images
Getty Images
RIJEČ IZ STOŽERA

Petar Metličić: “Potpisujem odmah situaciju u kojoj bi mi nastavili ovako igrati i ušli u finale. Umjetnički dojam ćemo ostaviti za prijateljske utakmice. Njemačka i Danska su ostavile odličan umjetnički dojam, ali te su reprezentacije sada kući. Ovdje se igra za pobjede i to je jedino što se računa. Nama je glavni igrač praktički bez treninga, ali Duvnjak se bori i želi igrati, to je velika stvar. Čitava je vanjska linija bila u drugom planu do jučer.”

“Ja se nadam da će ta prava utakmica koju priželjkujemo doći već danas, i da će nam dati dodatnu energiju. Ali, i ako budemo igrali kao protiv Egipta i prođemo, opet ćemo biti zadovoljni. Protiv Španjolske moramo biti odlučni, što se bekova tiče. Nema tu previše razmišljanja. Moramo ići na gol i raditi što manje tehničkih grešaka, jer oni to kažnjavaju. Treba igrati “šest na šest”, na postavljenu zonu imaju puno više problema.”