Romi danas proslavljaju Đurđevdan, svoj najveći praznik, kojim se slavi dolazak proljeća

0
914

Romi danas proslavljaju Đurđevdan, svoj najveći praznik, kojim se slavi dolazak proljeća.

Prema tradiciji, Romi svoje domove ukrašavaju cvijećem i zelenim grančicama i dočekuju proljeće uz muziku i veselje.

Đurđevdan je praznik svetog Đorđa, jednog od devet velikomučenika i prvih stradalnika za hrišćansku vjeru i jedna je od najčešćih slava kod pravoslavaca. Crkva na ovaj dan obilježava pogubljenje svetog Đorđa, koje se desilo 23. aprila 303. godine.

Đurđevdan je praznik vezan za najveći broj običaja koji postoje u narodnom vjerovanju. Ovaj svetac se smatra granicom između zime i ljeta, praznik vezan za zdravlje ukućana, udaju i ženidbu mladih iz kuće, plodnost stoke i dobre useve.

Glavni običaji su pletenje vijenaca od bilja, umivanje sa biljem, kupanje na rijeci.

Đurđevdansko cvijeće su đurđevak, mlečika, maslačak i od njih treba isplesti vjenčiće kojima se kite ulazna vrata na dvorištu i kući. Ovo se čini da bi godina i dom bili bogati – „Da bude zdravlja, ploda i roda u domu, polju, toru i oboru“. Ovi vjenčići drže se okačeni na vratima preko cijele godine, sve do sljedećeg Đurđevdana.

Ujutru se biljem i cvijećem, koje je prethodno veče potopljeno u vodu, prvo umivaju djeca kako bi  bila zdrava kao dren tokom cijele godine, djevojke da se momci grabe oko njih, stariji da budu vitalni, a domaćini da im kuća bude čuvana.

U nekim krajevima, dok su plele vijence, djevojke su birale i travu zlatnoglav  ne bi li se dopale mladićima.

Običaj je bio i da narod na Đurđevedan, rano prije zore, odlazi u prirodu zajednički na “đurđevdanski uranak” u šumi, na proplanku ili pored rijeke. Na uranak se nosi i hrana i piće. Obavezno se peče jagnje na ražnju, a oni koji su poranili čekaju ostale da počne slavlje.

Dio običaja vezan je i za rijeku. Ponekad se u rijeku bacaju vjenci od cvijeća, a ljudi kupaju rano ujutru. Da bi bili zdravi i jaki, ljudi bi se opasali vrbovim i drenovim prućem.

Đurđevak je nekada mnogo korišten zbog ljekovitih svojstava. U tradicionalnoj medicini, đurđevak se koristi za bolji rad srca i srčane aorte, ubrzanog rada srca, za bolje izlučivanje mokraće, kod plućnih bolesti, za jačanje tijela, protiv glavobolje izazvane promjenama vremena, reume, gihta, nervoze, razdražljivosti..

Razna vjerovanja vezuju se za Đurđevdan, a među njima se izdvajaju ova:

– na Đurđevdan ne valja spavati, već uraniti jer spavalice može da boli glava tokom cijele godine. Ako zaspite, onda treba da spavate i na Markov dan (8. maj) i to  na “istom mjestu”.

– na ova dan djeluju veštice i druge zle sile, zbog čega su seljaci palili velike vatre “da bi zaštitili sebe i selo”.

– ako je na Đurđevdan vedro – biće plodna godina”, a ako na ovaj praznik i sutradan bude padala kiša –  ljeto će  biti sušno.

Svima koji slave danas, želimo sretnu slavu!

Pobjedonosac

Sveti Georgije, Đurđe ili Đorđe, na ikonama se prikazuje u ratničkoj opremi na konju, kako dugim kopljem probada aždaju koja simbolizuje mnogobožačku silu, čiji su vladari progonili hrišćane. Sveti Georgije je, piše Blic, toj aždaji zadao odlučujući udarac jer je ubrzo car Konstantin učinio kraj progonima i Milanskim ediktom 313. godine hrišćanstvo proglasio za zvaničnu crkvu u Rimskom carstvu. Zbog pobjede nad mnogoboštvom svetog Đurđa zovu Pobjedonosac.