Utakmice igrali na Skenderiji

Tim sa Koševa prvobitno je svoje utakmice igrao na stadionu na Skenderiji. Bolji poznavaoci prilika ističu da je to bilo staro armijsko igralište, namijenjeno vojnim licima. Osnovna svrha bila je održavanje fizičke spreme. Ulaz je bio na mjestu gdje je danas stepenište platoa. Prije Drugog svjetskog rata na pomenutom igralištu su igrali RFK Hajduk, Sloga, Đerzelez… Međutim, nakon uklanjanja stadiona “Šesti april” na Skenderiju su preselili Željezničar, Sloboda, Udarnik, Sarajevo, Bosna, Romanija (poslije Partizan), Pofalićki i mnogi drugi. Zanimljivo, upravo su svoju nogometnu karijeru mnogi igrači Sarajeva počeli pisati na ovom terenu. Tu prije svih mislimo na Biogradlića, Ferhatovića, Mušovića… Premda je stadion imao skroman kapacitet, kada je gostovala “velika četvorka” znalo se okupiti od pet do deset hiljada gledatelja. Kasnije je Sarajevo svoje utakmice počelo igrati na Koševu gdje i danas nastupaju u domaćim mečevima.

Generacija za pamćenje iz 1967. godine

Bordo tim je najčešće nastupao u Prvoj ligi tadašnje Jugoslavije. Posljednji put su ispali u sezoni 1957/58. što ih čini najstarijim prvoligašem u našoj zemlji. Bili su neugodan rival svim suparnicima. Prvi značajniji uspjeh ostvarila je generaciji koja je Bordo timu donijela prvi trofej u historiji u sezoni 1966/67. Osim naslova prvaka igrali su finale Kupa maršala Tita, odmjerili snage sa slavnim Manchester Unitedom u tadašnjoj Ligi šampiona. Sjajni nastupi bili su inspiracija navijačima da se tada pjeva: “Dva Boška na dva ćoška, Musemija u sredini za pobjedu ne brini”. Dres Sarajeva tada su nosili: Sirćo, Fazlagić, Muzurović, Jasenković, Bajić, Prljača, Prodanović, Šiljkut, Musemić, Blažević, Antić, Vujanović, Beatović, Mandić, Dilberović, Maglajlija, Makić, Asim Ferhatović (odigrao pet utakmica), Vujović i Muftić. Prvi šef struke bio je Miroslav Brozović, pomoćnik Franjo Lovrić, dok je Ibro Biogradlić bio tehnički rukovodilac, a igrao je utakmice prve polusezone. U sezoni 1966/67. Sarajevo je imalo 18 pobjeda, 6 remija i 6 poraza. Gol razlika bila je 51:28. Drugo mjesto pripalo je Dinamu, dok je treći bio beogradski Partizan. To je ujedno bio prvi klub iz BiH koji je dotakao vrh u izuzetno kvalitetnoj ligi.

Svi se sjećaju Pašićevog centaršuta, Musemićevog udarca glavom, Jozićevih majstorija…

Za novu titulu pristalice Bordo tima morale su čekati do 1985. godine. Tim sa Koševa postao je prvi klub koji je izvan “velike četvorke” osvojio dva naslova. Kasnije je to još uspjela i Vojvodina. Upravo zbog te generacije Sarajevo je dobilo mnogo navijača širom bivše Jugoslavije. Svi pamte Pašićev centaršut, Musemićev udarac glavom, Jozićeve majstorije… Generacija koju su sa klupe predvodili Boško Antić i Mirsad Fazlagić činili su: Đurković, Radeljaš, Kapetanović, Jozić, Janjoš, Hadžibegić, Jakovljević, Meradanović, Musemić, Vukićević, Pašić (kapiten), Milak, Švrakić, Hadžialagić, Raičković, Petrović, Nikolić… bez dvojbe je jedna od najboljih u bogatoj historiji kluba iz Titove 38/b. Na kraju su dotakli vrh u sezoni 1984/85. Imali su 48 bodova, četiri više od drugoplasiranog Hajduka. Antićevi izabranici upisali su 19 pobjeda, 10 remija i 5 poraza uz gol razliku 51:30. U posljednjem kolu na Koševu je pred 45 hiljada gledatelja savladana Crvena zvezda 2:1 (pogađali Musemić i Jakovljević) i na taj način je Bordo tim osigurao titulu, ali i veliko slavlje na ulicama grada na Miljacki. Sjajna tehnika, moć i motiv učinili su tu generaciju “crnom mačkom” velikih timova. Stručni štab je puno toga dobrog unaprijed vidio. Težili su da Sarajevo vrate na vrh Jugoslavije gdje su prije toga bili 1967. godine. Uspjeh je počeo malo ranije. U sezoni 1979/80. Bordo tim je, predvođen izvanrednim Safetom Sušićem, osvojio drugo mjesto, iza Crvene zvezde. Nakon osvojenog naslova uslijedili su teški dani za koševski tim koji se borio za opstanak.

Tri puta prvaci BiH

Nakon osamostaljenja BiH prvu poslijeratnu titulu koševski tim osvaja 1999. godine. Tada su suvereno završili na prvom mjestu. Premda se trebao igrati play-off, to se nije desilo pa je NSBiH naslov dodijelio Bordo timu. Tada je ekipu sa klupe vodio Nermin Hadžiahmetović, a boje kluba branili su Dedić, Suljagić, Paučinac, Hadžispahić, Zukić, Duro, Smječanin, Selimović, Džidić, Ferhatović, Gogalić, Granov, Begić, Nouken, Škoro, Smajlagić, Ihtijarević, Šaranović i Jusufbegović. Nakon toga slijedi sušni period. No, ostvareni su relativno dobri rezultati u Evropi. Navijači pamte sjajne nastupe protiv Bešiktaša u Istanbulu i rumunskog Rapida na Koševu. U prvenstvu su igrači u bordo majicama ponovo dotakli vrh 2007. godine. Sa klupe ih je tada vodio Husref Musemić, a nastupali su: Alaim, Grujić, Hadžić, Šaranović, Milošević, Kurto, Muharemović, Ihtijarević, Marciano, Obuća, Repuh, Turković, Hasančić, Duro, Mačkić… U 30. kolu pred 20 hiljada gledatelja savladan je Radnik 5:0 i slavlje je moglo početi. Ova generacija koja je pojačana sa još nekoliko igrača stigla je do trećeg pretkola Lige prvaka. Zaustavljeni su od ukrajinskog Dynama. Nakon toga je ponovo uslijedio sušni period, osim 2009. godine kada je ostvaraneo nekoliko zapaženih rezultata u Evropskoj ligi. Stigli su do play-offa gdje ih je zasutavio rumunski Cluj. Do nove titule u Titovoj 38/b čekali su sve do 2015. godine. Dolaskom većinskog vlasnika Vincenta Tana slaožio se mozaik. Pravila se ekipa koja je dugoočekivani naslov trebala vratiti na najveći bh. stadion. Igrači u bordo majicama shvatili su da je ključno da zajedništvom mogu napraviti dobar rezultat. Tokom sezone bilo je uspona i padova. U sezoni 2014/15. tim sa Koševa imao je fantastičnu podršku, kako na Koševu tako i na gostovanju. Bitka se vodila sa ljutim rivalom Željezničarom. U posljednjem 30. kolu na domaćem terenu savladana je Sloboda 3:1 i pehar je bio u rukama Sarajeva nakon osam godina. To je bila ujedno i posljednja peta titula. Ekipu je sa klupe vodio Dženan Ušćuplić, a bordo dres nosili su: Delač, Bandović, Tatomirović, Barić, Stojčev, Puzigaća, Cimirot, Benko, Radovac, Velkoski, Bekić, Berberović, Kovačević i Kalasi.

U Kupu BiH Bordo tim je pet puta dotakao vrh 1997., 1998., 2002., 2005., i 2014. godine, dok su Superkup BiH osvojili 1997. Najveći uspjesi u Evropi u ligi Jugoslavije: – 1/8 finala Kupa šampiona (1967/68.) – 1/8 finala Kupa UEFA (1982/83.). Najveći uspjesi u Evropi u bh.ligi – 1. kolo Kupa UEFA (2002/03. i 2007/08.) – 3. pretkolo Lige prvaka (2007/08.) – 4. pretkolo Evropske lige (2009. i 2014.).

Asim Ferhatović Hase, najveći od najvećih

Za sve navijače Sarajeva najveća legenda kluba je Asim Ferhatović Hase. Preminuo je 1987. u 54. godini. Bio je genijalan igrač, izuzetno vezan za FK Sarajevo i glavni grad BiH. Asim Ferhatović bio je rođen za nogomet, to se vidjelo od malih nogu kada je trčao za krpenjačom na livadama Kovača i Vratnika. Kasnije je počeo trenirati u podmlatku FK Sarajevo. Za Bordo tim odigrao je 600 utakmica, od toga 422 prvenstvene. Ukupno je postigao blizu 400 golova. Godinama je bio jedan od najboljih nogometaša bivše Jugoslavije, a u sezoni 1963/1964. upisan je kao prvi strijelac prvenstva sa 19 golova. Nesvakidašnjom tehnikom lomio je svoje suparnike. Bio je uspješan sportista, ali prije i iznad svega čovjek kojem su jednom zauzeta načela bila i ostala svetinja. Imao je dosta obožavatelja koji su bili impresionirani njegovim likom i djelom, dolazili su sa svih strana svijeta da bi ga vidjeli. Pozivali su ga mnogi da ih “počasti prisustvom”… Najveći bh. stadion nosi ime po njemu, a u neposrednoj blizini jedna ulica se također zove se po velikanu bh. nogometa. Veliki trag u koševskom timu ostavio je i bivši selektor bh. nogometne reprezentacije Safet Sušić. Osvajao je simaptije širom bivše Jugoslavije svojim potezima.

Loše procjene, nevjerovatne greške i veliki promašaji

Nakon osvojene titule 2015. godine stvari se ne odvijaju onako kako priželjkuju navijači. Historija se ponavlja. Sarajevo nakon naslova uvijek igra lošu sezonu. Tako su u 2016. preskočili nastup u Evropi, što je za klub sa velikim ambicijama – neuspjeh. No, bez većih potresa ušlo se u novu sezonu. Ipak, nakon šest kola smijenjen je Hurtić, a naslijedio ga je Janjoš, ali pomaka nema. Od mogućih 39 bodova osvojeno je skormnih 19, loše procjene, nevjerovatne greške i veliki promašaji, baš tako izgleda ovo Sarajevo. Sportskog iskoraka nema, Zrinjski trenutno bježi 11 bodova timu sa Koševa, a igru Mostaraca nose igrači koji su na Koševu proglašeni viškom. Za 70. rođendan igrači su svima onima kojima je bordo boja bliska srcu priredili poraz u gradu na Neretvi, a i prije godinu dana tadašnja generacija priredila je bolno prizemljenje kada je za rođendan Sarajevo poraženo od ekipe Mladost Doboj Kakanj rezultatom 2:1. Kriza je očigledna i evidentna. Igrači tima sa Koševa u narednom periodu trebaju početi pobjeđivati u serijama. Samo na taj način mogu se vratiti na ispravan kolosijek ili mogu još dublje zaroniti u krizu. Sarajevo je veliki klub, stoga je zahtjevan. Priča je uvijek ista, a uspjeh stoji negdje na kraju puta.