SB 2002. godine: Ko su monteri propale optužnice za ubistvo Joze Leutara (66)

0
1628

Feljton o političkim ubistvima: Leutarovi izvještaji o Bakiru Izetbegoviću, mafiji, mudžahedinima…

U nastavku dosjea „Ko je ubio Jozu Leutara“ od 14. novembra 2002. godine „Slobodna Bosna“ donijela je brojne detalje i o tome kako je bivši federalni doministar policije Jozo Leutar, prije nego što će biti  ubijen “upozoravao na višemilionski kriminal i korupciju na čijem su čelu ljudi iz bivših obavještajnih, policijskih i političkih struktura SDA i RBiH”.

“Viši državni interes”

„Slobodna Bosna“ je u istom tekstu dio  pod naslovom „Ko su monteri propale optužnice za ubistvo Joze Leutara: Mehmed Žilić, Faik Lušija, Kemo Ademović, Mustafa Bisić…“ pobrojala sljedeće osobe:

leutar-jozo-portret-1

Mehmed Žilić, bivši ministar FMUP-a, pismeno je “aminovao” rezultate istrage svog zamjenika za kriminal Faika Lušije u vezi s dokazima na osnovu kojih je uhapšena oslobođena šestorka. Zatim je na inicijativu tadašnjeg federalnog premijera Edhema Bičakčića i na osnovu suglasnosti šefa Misije UN-a BiH Jacquesa Paula Kleina raspisao nagradu od milion maraka osobi koja predoči pouzdane podatke o izvršiocima Leutarovog ubistva. U momentu kada je Žilić raspisao nagradu za tako nešto nije postojao zakonski osnov, a posebno se ova suma nije mogla isplatiti prije izricanja pravosnažne presude.

Faik Lušija – “iskopao” zaštićenog svjedoka 30 Merima Galijatovića. Iako je budući zaštićeni svjedok bio osuđen na tri godine zatvora zbog silovanja, Lušija je preko bivšeg federalnog tužioca Sulje Babića izdejstvovao da se Galijatović pusti iz zeničkog zatvora sa izdržavanja kazne iz “viših državnih interesa”. Lušija je od bivšeg ministra FMUP-a Muhameda Bešića inzistirao da pozove ministra finansija dr. Nikolu Grabovca koji je trebao potpisati nalog za isplatu 500 hiljada KM. Kada je Grabovac to odbio (o čemu je govorio na TV KISS-u iz Kiseljaka), Faik Lušija je potpisao dopis FMUP-a iz 2001. godine u ime ministra Muhameda Bešića kojim je od Ministarstva financija zatražio da se izvrši isplata pola miliona KM zaštićenom svjedoku 30.

faksimil-111

Faksimil teksta SB-a od 14. novembra 2002. godine: Istraga o atentatu išla je prema mogućim motivima

Šefika Hafizović, zamjenica ministra financija, – dala nalog radniku Sirbubalu da se isplata izvrši. Isplatu novca za nagradu kontrolirali su izravno Šefika Hafizović, Mehmed Žilić i Faik Lušija. Uz jednu partiju karata, krajem septembra ove godine Merim Galijatović je ustvrdio da je u gotovini dobio 300 hiljada KM. Za ostatak novca je ustvrdio da ne zna gdje je završio niti da ga to zanima.

Merim Galijatović, zaštićeni svjedok 30, – morao bi biti što prije uhapšen (jer se ionako nalazi pod policijskom pratnjom) pod optužbom za lažno svjedočenje i prekogranični šverc ljudima iz BiH u Hrvatsku koji je po vlastitom priznanju u iskazu počinio sa zaštićenim svjedokom 31, policajcem Š. Herendom, koji je ujedno i muž Galijatovićeve sestre. Policajac Herenda bi morao također biti saslušan u vezi sa svojim iskazom koji je potpuno kontradiktoran iskazu njegovog šure Galijatovića u vezi s navodnom nabavkom i dopremom eksplozivne naprave od Ivana Andabaka, što navodi na zaključak da je i on lažno svjedočio.

Mustafa Bisić, kantonalni tužilac, istražni sudija Vladimir Špoljarić, zastupnik optužnice Dragan Stupar – morali bi biti saslušani zbog težih povreda radnih dužnosti, težih povreda kaznenog postupka, zloupotrebe službenog položaja…

Tužilac Bisić je prihvatio dva iskaza Merima Galijatovića kao relevantne dokaze za pokretanje istrage protiv oslobođene šestorke. Galijatović je iskaze dao pod poznatim imenom. Međutim, kada je 6. aprila 2000. Bisić dostavio istražnom sudiji Vladimiru Špoljariću Zahtjev za pokretanje istrage, Špoljarić je nakon pročitanog iskaza zatražio neuropsihijatrijsko vještačenje Galijatovića. U Zahtjevu je bilo napisano ime svjedoka Galijatovića, na što Faik Lušija i Galijatović nisu pristali, a Bisić nije imao zakonsku osnovu da proglasi Galijatovića zaštićenim svjedokom. Zato Bisić 11. aprila 2000. donosi “Rješenje o zabrani uvida u spis zainteresovanim licima” (rješenje protuzakonito). Iz istražnog predmeta krajem maja 2000. nestaje Zahtjev za pokretanje istrage od 6. aprila, u međuvremenu Wolfgang Petritsh proglašava Zakon o posebnoj zaštiti svjedoka i Merim Galijatović postaje zaštićeni svjedok broj 30.

Jacques Paul Klein, šef Misije UN-a BiH, – jedini koji sigurno neće odgovarati pred bilo čijim zakonom. Davao je najveću podršku konstruktorima optužnice i bio spiritus movens montiranog procesa protiv navodnih ubica Joze Leutara. Svojim izjavama u javnosti unaprijed je osudio uhapšene. Američki general koji najviše podsjeća na raspojasanog generala Patona iz Drugog svjetskog rata uskoro odlazi kući sa nedodirljivim diplomatskim imunitetom. Ove godine se ogradio od slučaja Leutar tvrdeći da je to stvar suda. Bez komentara poslije oslobađajuće presude. Presudu “hrvatskim ekstremistima” namjeravao je iskoristiti za dalju karijeru u vrhu UN-a u Njujorku, ali je montaža u međuvremenu propala – piše u dosjeu SB-a od 14. novembra 2002. godine.

Sve prekinute istrage

U nastavku istog teksta iznesene su i tvrdnje o tome da je istraga o atentatu na Jozu Leutara išla prema mogućim motivima te je taksativno pobrojano sljedeće:

– Mjesec dana nakon atentata specijalci KMUP-a uhapsili na Igmanu Mounir Hanoufa, Muhammeda Abu Gazalia i Bas Murata. Sve tri osobe potraživane prema potjernicama italijanskog Interpola za “udruživanje radi izvršenja terorističkih napada u zapadnoj Evropi”, rasturanje lažnih novčanica i dr. Prilikom pretresa automobila pronađeni elektronski sklopovi i serijski uvezane baterije koje se mogu koristiti za daljinsko aktiviranje eksplozivnih naprava. Dva elektronska sklopa su služila za kodiranje signala, jedan prijemnik sa dekoderom i sijalicom i četiri elektronska sklopa za povećanje signala koji se dovodi iz drugih elektrosklopova. Zaplijenjeno pet ručnih satova Casio F19W uvezanih u jednu napravu, sa instaliranim kodiranim žicama. Kasnija istraga pokazala da je trojku u 81. brigadu u Goraždu poslao Šemsudin Mehmedović, tadašnji ministar komunikacija i prometa Ze-Do kantona i ex šef policije u istom kantonu, radi navodne obuke vojnika u diviziji. Uhapšeni su posjedovali vojne knjižice ARBiH. Istraga obustavljena.

Pijaca Renner u Stocu vlasništvo Joze Perića Tukeše, preko koje se odvijala trgovina ukradenim autima iz Hrvatske i FBiH, prema Crnoj Gori i Srbiji. Poslije uvjetnog puštanja na slobodu Tukeša pobjegao za Nizozemsku. Početkom godine doministar FMUP-a Tomislav Limov i ministar pravde posjetili Tukešu i razgovarali o modalitetima njegovog povratka u BiH. Istraga u vezi s motivima vođa hercegovačkog organiziranog kriminala i ubistva Joze Leutara obustavljena.

Operacija policije i izvještajnih službi Republike Hrvatske pod nazivom „Barakuda“ protiv organiziranog kriminala obuhvatila i područje FBiH i RS. U susretima sa policijskim i sudskim zvaničnicima u Sarajevu, državni odvjetnik Radovan Ortynski tvrdio da posjeduju dokaze o motivima za ubistvo Joze Leutara od strane hrvatskog podzemlja i naručilaca iz kruga HDZ-ovih tvrdolinijaša. Nakon optužnice protiv šestorice oslobođenih, prekinuti kontakti između policijskih i sudskih organa FBiH i Hrvatske. Ortynski izjavio da je nesaradnja došla od strane BiH i da organi RH ne trebaju odgovarati na zahtjeve BiH. Istraga nije postojala.

Posao sa izradom automobilskih tablica koji je odobrio ministar Mehmed Žilić. Posao oštetio firmu MMR iz Gračanice za 1,5 miliona KM koji je nudio izradu tablica po cijeni od šest maraka. Ministar Žilić dao posao sarajevskoj firmi Ferby, koja i danas izrađuje tablice po cijeni od 9,5 KM po komadu. Jozo Leutar prije ubistva upozoravao da se radi o višemilionskom kriminalu i korupciji na čijem se čelu Žilić i ljudi iz bivših obavještajnih, policijskih i političkih struktura SDA i RBiH. Istraga prekinuta – pisao je SB u dosjeu od 14. novembra 2002. godine.

Leutarovi izvještaji o Bakiru Izetbegoviću, mafiji, mudžahedinima…

Donoseći detalje o izvještajima koje je Leutar pisao i nosio ih tadašnjem britanskom ambasadoru Grejemu Hendu (Graham Hand), „Slobodna Bosna“ u istom je tekstu objavila:

– Sadržaj izvještaja pisanog na običnom papiru, bez navođenja kome se obraća, bez potpisa, sa velikim brojem slovnih i gramatičkih grešaka, dugim rečenicama bez kraja odnosio se očito na operativne veze AID-a i FMUP-a na terenu u srednjoj Bosni, Sarajevu, Mostaru, Bihaću, među kojima su bila imena Hrvata, Srba, Arapa za kojima su raspisane potjernice.

bakir-izetbegovic-naocale

Izetbegović: Veze šefova lokalnih mafija

Također informacije o policijskim istragama u vezi s terorističkim napadima na policajce, vjerske objekte, nerazjašnjena ubistva agenata, oficira ARBiH, kampa Pogorelica, slučaja Nedžada Herende, o vezama Kemala Ademovića, Bakira Alispahića, Mehmeda Žilića sa Alijom i Bakirom Izetbegovićem, vezama šefova lokalnih mafija sa vrhom SDA, policijom i AID-om, vezama AID-a sa mudžahedinima, pripadnicima iranskih obavještajnih službi tokom rata i nakon njega…

Izvještaji su se odnosili i na veze hercegovačkih mafijaša sa vrhom HDZ-a, pripadnicima ratnih policijskih i obavještajnih struktura HVO-a i civilne policije u „HR Herceg-Bosni“, sa imenima Mladena Naletilića Tute i njegovih veza sa hrvatskim tajkunima, članovima zagrebačkog podzemlja…

Prema agentima AID-a, ambasadu u Sarajevu je često posjećivao i tadašnji ministar policije RS-a Sredoje Nović, koji je u to vrijeme podržavao reformiste Biljanu Plavšić i Milorada Dodika, a koji je uz blagoslov visokog predstavnika Paddyja Ashdowna nedavno postavljen za direktora državne obavještajne službe SIPA-e.

„Iako je bio čovjek koji ne privlači pažnju kao policajac koji se u svašta petlja, sigurno je da Leutar nije bio čovjek tvrdolinijaša u HDZ-u, kriminogenih grupa u Hercegovini, ali ni miljenik SDA i ministra Žilića koje je optuživao da niše Federaciju isto koliko i HDZ u Hercegovini. Moguće je kako je povjerovao nekim međunarodnim krugovima, pa i generalu Kleinu, koji su ga uvjeravali da će dati svu podršku u obračunu sa kriminalom, da će uspostaviti državne institucije, da će izgraditi pravnu državu. Zato je s njima vjerovatno počeo „petljati” i onda naišao na nešto vrlo osjetljivo. Vjerujem da je zato uvijen i da to nije moglo proći bez saglasnosti stranog faktora. Jozo je bio policajac i zato je mrtav. SDA i HDZ su imali dogovoren princip, ne dirajte naše, mi nećemo vaše. Međutim, kada se interesi poklope, onda stvari odrade zajedno. Uvjeren sam da su se u slučaju ubistva Joze Leutara interesi SDA i HDZ poklopili sa mafijom, stranim obavještajnim službama i međunarodnim zvaničnicima”, kaže nakon suđenja za SB bivši federalni policajac koji tvrdi da je surađivao sa Leutarom i njegovim pomoćnicima u vezi s informacijama o kriminalu u Sarajevu i Hercegovini – zaključio je SB 2002.

(Sutra: Šta je „Slobodna Bosna“ otkrila 28. novembra 2002. godine – gdje su nestale magnetne mine iz AID-a)