Janko Bobetko (Crnac kraj Siska, 10. siječnja 1919. – Zagreb, 29. travnja 2003.) general Hrvatske vojske i načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske od 1992. do 1995. godine.
Za vrijeme hrvatskog proljeća 1971. godine priključio se hrvatskim reformistima, pa je odlukom Josipa Broza Tita isključen iz JNA zajedno sa još 19 hrvatskih generala. Do osamostaljenja Republike Hrvatske nije mogao javno govoriti niti djelovati.
Tijekom Domovinskog rata general Bobetko odbija ponuđeno mjesto Ministra obrane Republike Hrvatske, ali se uključuje u Domovinski rat na Banovini, a 10. travnja 1992. godine predsjednik dr. Franjo Tuđman mu dodjeluje čin generala zbora Hrvatske vojske. Iste godine preuzima zapovjedništvo na Južnom bojištu tijekom kojeg uspješno vodi akcije deblokade Dubrovnika i operacije u dubrovačkom zaleđu: Tigar, Konavle i Vlaštica.
Nakon toga 20. studenoga 1992. godine general Bobetko postaje načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske i na tom mjestu zamijenjuje generala Antona Tusa. Nakon deblokade Dubrovnika i okolice general Bobetko vodi operacije Maslenica i Medački džep.
1996. godine general Bobetko je objavio knjigu Sve moje bitke u kojoj je opisao sve svoje pobjede u Domovinskom ratu. U toj knjizi je napisao i:
Bio je supotpisnikom Otvorenog pisma dvanaestorice hrvatskih ratnih zapovjednika hrvatskoj javnosti od 28. rujna 2000. godine, zbog kojeg je ondašnji predsjednik RH Stjepan Mesić prisilno umirovio sedmoricu hrvatskih generala.
2000. godine general Bobetko se povukao iz javnog života, umro je 29. travnja 2003. u Zagrebu, a pokopan je na Gradskom groblju u Sisku
