Ako se pokaže točnim i optužnice podignute od strane tužiteljstva Sarajevske županije protiv nekolicine političkih dužnosnika među kojima je i Damir Hadžić, visoko pozicionirani čelnik SDP-a, bivši državni ministar i bivši načelnik općine Novi grad na čijem je teritoriju provedena sumnjiva malverzacija sa građevnim zemljištem, to će biti jedinstven primjer nedavno spominjane korupcije pod vodstvom političkog aparata.

U međuvremenu dok još istraga kodnog naziva „Blok“ traje, javio se i Zlatko Lagumdžija u svojstvu nekadašnjeg Hadžićevog stranačkog šefa traživši da se, prema pisanju jednih dnevnih novina, poštuje presumpcija nevinosti za Hadžića. U rječniku stranih riječi piše da je presumpcija pretpostavka osnovana na vjerojatnosti. U pravu, koliko je ostalo u sjećanju još od nekih davnih vremena, presumpcija nevinosti bi bila pretpostavka da je osoba nad kojom se provodi određeni postupak nevina dok se ne dokaže suprotno. Pravnici, nadati je se da je ovo točno što se tiče definicija.

Također je u međuvremenu od tužiteljstva SŽ-e zatražen jednomjesečni pritvor za Hadžića što znači da stvar nije mala. Nema više one koja kaže, što ovca ležeć vidi nije daleko. Izgleda da je optužnica ozbiljna. Zlobnici bi rekli, i ovca ustala da vidi malo bolje.

A neki dan se u tekstu o korupciji spominjao primjer kako se to radi. Pa da ponovimo gradivo. Nekome se proda građevno zemljište u iznosu od 44 tisuće maraka. Taj netko ne sagradi ništa i u „zakonskom“ roku mu se isplati odšteta od milijun maraka. Prodavač i kasniji isplatitelj odštete je jedna te ista institucija. Milijun maraka je sasvim dovoljan iznos za podijeliti na pet, maksimalno šest dijelova. Ne moraju biti isti ti dijelovi. Nekome može pripasti malo manje, a zaslužnijima malo više. To je samo primjer korupcije, odnosno kako se ona provodi. Navedeni iznosi sa stvarnim slučajem su sasvim slučajni. Ne potvrđuju ničiju krivicu.

Jer i Lagumdžija je u pravu pošto tražeći presumpciju samo ističe da je svatko nevin dok mu se ne dokaže krivica. Prema tim kriterijima, svi su u ovoj državi nevini dok im se dokaže krivica. Ako govorimo o korupciji, nema krivaca dok im se to ne dokaže. Ali zar je jednostavno naći krivca? Znajući gdje i u kakvim uvjetima žive ljudi u pojedinim dijelovima ove države, netko je počinio krivicu jer korupcija nepobitno postoji. Stoga bi se moglo očekivati da je se klupko korupcije dizanjem ovih i sličnih optužnica počelo odmotavati.

S još jedne pomalo zamagljene distance gledajući, prizivanje presumpcije na nevinost Hadžića od strane Zlatka Lagumdžije je razumljivo. Vjerojatno je socijal-demokratima nepojmljivo prihvatiti da je netko iz njihovih redova radio kriminal obzirom na dosadašnje nepostojanje pravnog gonjenja SDP-ovaca u BiH u ovolikoj mjeri i nikada u stvarnosti utemeljenu pretpostavku da socijaldemokrati nisu sposobni za kriminal jer oni, je li, dolaze iz naroda.

Susjedna Hrvatska je ponekada poželjan primjer u svemu pa i u negativnostima. Svojedobna županica Sisačko-moslavačke županije ili nekadašnji gradonačelnik Vukovara, vidi vraga, iz iste stranke, daju presumpciju da nije bitno iz koje stranke dolazi osoba i je li ona iz naroda, politika je prevelika prilika za ostati čist. Onako, na prvu rečeno. Ali da, istina, svatko je nevin dok mu se suprotno ne dokaže. I na tom dokazivanju netko radi a hoće li uspjeti, ostaje živima čekati pa vidjeti.