Himna bh. političara: Kavana je moja sudbina

0
990

Od vremena formiranja Alijanse za promjene prije 15 godina, preko reforme Ustava BiH (čuvenog Aprilskog paketa) pa reforme policije, a evo sada i dogovora o evropskom putu naše zemlje, bh. političari razgovaraju isključivo po hotelima, restoranima, kavanama i sličnim objektima.

Bitno je samo da nisu institucije Bosne i Hercegovine.

Restoran valjda nadahne političare, pa onda u opuštenijoj atmosferi uz dobar ručak ili večericu, pa onda lagani desert i dobro ohlađeno vino, (ne) dogovore ono što nikada ne bi u zgradama gdje su njihovi zvanični uredi.

Alijansa za promjene se pravila u jednom poznatom sarajevskom restoranu. U separeu. Novinari čekali ispred satima, danima, smrzavali se…a političarima lijepo bilo, čuo se često čak i glasan smijeh.

O Aprilskom paketu se pregovaralo od Vašingtona do Sarajeva. U Sarajevu su čak neki od sastanaka održavani i u zgradi Centralne banke BiH.

Reforma policije bila je priča za sebe. Putujući politički cirkus krstario je diljem države Bosne i Hercegovine.

Obzirom da je trajala dugo ta reforma i pregovaranje, te da su izmijenjala se sva godišnja doba, pregovarači su mijenjali lokacije u skladu sa vremenskom prognozom i temperaturama.

Tako su bh. političari sa policijskim ekspertima obišli Bjelašnicu, Hutovo blato, pa hotel u Banja Luci, bilo je tu i nekih finih sarajevskih restorana, a na Vlašiću su dosjetili se da sjede pet dana i da ne mrdaju iz hotela Pahuljica, dok se ne dogovore. Bilo je baš ugodno vrijeme, kraj aprila mjeseca. Pa se moglo i šetati Vlašićem koji je ozelenio.

Znamo rezultate njihovih dogovora o reformi policije. Pored do tada dva entitetska i 10 kantonalnih MUP-ova, dobili smo sijaset državnih policijskih agencija, ali niko nikome ništa ne može narediti. U prijevodu, svega na kamari, kad se brojevi pogledaju „jači smo od NATO-a“, a međusobna saradnja shodno nakaradnim zakonskim rješenjima i zajednički rezultati, ravna nuli.

Raspašoj u bh. sigurnosnom sistemu u svakom pogledu. Napravilo se ruku na srce Ministarstvo sigurnosti BiH. Onako moćno zvuči, ali ministar i samo ministarstvo imaju manje nadležnosti od jednog predsjednika mjesne zajednice koji je glavni šef na svojoj teritoriji.

Nikome nije palo na pamet, ni tada, a ni sada, da se o reformama suštinski važnim za budućnost države BiH i svakoga od nas kao građana, mora i treba razgovarati u institucijama i nigdje drugo. Tačka, uzvičnik i nema dalje.

I susret Bakira Izetbegovića i Milorada Dodika, koji se evo desio ( opet nešta historijsko bit će) jer je predsjednik SDA kaže odlučio da to uradi zbog države ( pa jel’ to do sada onda samo za sebe radio!?) organizovan je, a gdje drugo do u kafani.

Pardon. Nije kafani. Restoranu Barka u Istočnom Sarajevu. Neće Bakir Dodiku na noge, a neće Boga mi ni Dodik Bakiru. Gdje ćemo onda? U restoran brate mili.

Satima se sjedilo u ugodnoj atmosferi. Poveli su Dodik svoju premijerku Željku Cvijanović, a Izetbegović svog predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH Denisa Zvizdića, da bi se u javnosti stvorila slika kako nije to međustranački sastanak, već institucionalni.

Ako je institucionalni, zašto onda nije održan u zgradi Predsjedništva BiH ili zgradi Vijeća ministara BiH ili Administrativnom centru Vlade RS u Istočnom Sarajevu?

Praksa šetanja političara i dogovaranja o bitnim pitanjima za ovu državu po kafanskim destinacijama mora se već jednom prekinuti.

Postalo im tradicija da biraju što ljepše lokacije i atmosferu, a uz to sve te njihove ručkove, šetnje i vozikanja skupim limuzinama plaćamo mi građani.

Petnaest godina bh. političari, a mi svi nažalost s njima pjevamo onu dobru staru „kafana je moja sudbina“ uz dodatak „malo se jelo, malo se pilo“.

I kad neko kaže ne zna se tko pije a tko plaća u ovoj zemlji. Zna se itekako dobro tko pije, a tko plaća. Zato i jesmo na zadnjem mjestu po svim evropskim parametrima i standardima. Živjeli! Do nekog novog kavanskog okupljanja bh. političara kada uz dobru hranu i piće odlučuju o našim životima. 

Piše : Edina Latif