Pukla je prije mjesec dana priča po hrvatskim medijima kako je pukla i bruka u Europskom parlamentu.
Pročitavši naslov, pošli smo vidjeti o čemu pišu, već pretpostavljajući o čemu se radi. Naime,kako je moguće da Republiku Hrvatsku u Europskom parlamentu predstavlja žena iz BiH? Neki su je nazivali Bosankom, neki Hercegovkom, a neki samo veleposlanicom “druge države”.
Riječ je bila, naravno, o Željani Zovko, podrijetlom iz Mostara. Dugogodišnjoj veleposlanici BiH u Španjolskoj, Italiji, političarki s iskustvom, stavom i vjerojatno određenom dozom i predznanja. Da ga nema, ne bi vjerojatno tu ni dospjela.
U čemu je problem, pomislili smo mi ovdje, u jednoj od redakcija mostarskih portala. Iz svakog portala kreštao je jedan od “najvećih skandala europske i hrvatske politike”. Kako će Hercegovka, Bosanka, žena iz druge države predstavljati Hrvatsku u Europskom parlamentu?
Znate kako? Baš onako kako vas, da ne kažemo nas, predstavlja Marin Čilić, Ivan Dodig, Ivan Ljubičić, Mirko Alilović, Marino Marić, Igor Karačić, Bojan Bogdanović,Alen Halilović, Vedran Ćorluka, Dejan Lovren ili pak-Niko Kovač.
Svi su oni u jednom trenutku ono što zapravo i jesu. Hrvati. Sad jesu li oni s područja Bosne i Hercegovine, Pakistana, Kosova ili Obale Bjelokosti nije ni bitno. Bitno je da su ono što jesu.
I nije to sporno- svi su oni Hrvati. No, nije to tako baš uvijek u susjednoj nam, miloj, a nekima i jedinoj domovini.
Tako je internetom počeo kružiti status jednog momka koji je slikovito i potpuno jasno dočarao nekidašnji Davis cup.
Marin Čilić, uzor i ponos nacije, čudo iz Međugorja, dika, slava svih Hrvata našao se zajedno s jednim Ivanom Dodigom, također iz Međugorja u finalu Davis cupa.
Na njihovim leđima stigla je Hrvatska u sam vrh svjetskog tenisa. Malo li je?
I bi Marin sve te dane Hrvat. I u finalu bi Marin Hrvat. I u prvom i u drugom setu bi Marin HRVAT. A, onda se klupko počelo rasipati, pa posta Marin, kako bi ovaj domišljati korisnik društvenih mreža kazao- Hercegovac. Pa, i u četvrtom i petom setu bi Marin Hercegovac, da bi na kraju kad je izgubio ostao samo- Bosanac.
Govori to mnogo o susjednoj nam domovini. A govori mnogo i o pripadnicima te iste nacije u matičnoj im Bosni i Hercegovini koji bi se za istu tu susjednu domovinu zakleli na Bibliju. Zaklinjali su se dosta puta, pa zašto ne bi i sada.
Rekli bi zlobnici-tako im se i vraća.
Šteta što je Hrvatska pred vlastitim navijačima, u vlastitom gradu i vlastitoj državi izgubila od Argentine. A, šteta je i što je Marin od Hrvata postao Hercegovac, pa na kraju i Bosanac. Jer sve je to isto.
Drago je i sarajevskim medijima koji su nekidan i za Halilovića govorili da ogromni problemi u HSV-u čine da je mladi Alen sve dalje i dalje od reprezentacije. Pa, tako mu i treba kad nije igrao za BiH, nego za Hrvatsku!
Što nije igrao za BiH kad mu je i otac Sejad igrao.
Osta i Halilović ni tamo, ni vamo. Dok je u Barcelonu došao kao wunderkind bio je Hrvat, igrao za reprezentaciju Hrvatske. Sad kad su ga snašli problemi ne bi se začudili ni da ga zanijekaju u Zagrebu kazavši da je i on samo – Bosanac.
Čudne li države u kojoj je jedan političar Hercegovac, a sportaš Hrvat, dok ih dijeli samo 30 kilometara hercegovačkog krša.
Ili ih podijeli poraz, pa svi odjednom postanu samo Bosanci.
