Blagdan Svih svetih slavi se 1. studenoga, a toga se dana slave oni sveci i svetice koje je Crkva proglasila svetima, kao i one koji nisu proglašeni svetima, ali su svojim životom ostvarili ideal kršćanskog života te su njihove duše ušle u kraljevstvo Božje.
Dan kasnije, 2. studenoga, vjernici se sjećaju svojih dragih pokojnika. Tog dana obilaze grobove svojih pokojnika te mole za njihove duše. U Središnjoj Bosni na Dušni dan ide se na groblja te se pale svijeće i nosi cvijeće na počivališta obitelji i prijatelja.
Dušni dan u Hercegovini naziva se Mrtvi dan. U Donjim Mamićima kod Gruda na Mrtvi dan kako piše Marko Dragić mise se nekoć nisu govorile po grobljima. U rano jutro išlo se na misu, na ispovijed i pričest. Poslije mise molilo se za pokojne. Koliko je tko imao pokojnih, toliko je puta izlazio iz crkve, vraćao se unutra, izmolio pet Očenaša, pa sve tako redom, koliko je god imao svojih pokojnih, te pokojnih prijatelja, kumova.
Ti obredi zvali su se oprosti. Stari je običaj u Hercegovini da se na taj dan plaćaju mise za pokojne, sluša se misa u crkvi i mole potpuni oprosti za pokojne. U duvanjskome kraju za Sve svete i na Dušni dan bilo je uvriježeno da će se onoliko duša izbaviti iz čistilišta, koliko se puta posjeti groblje i crkva. Stoga se po nekoliko puta ulazilo u crkvu i molilo za duše u čistilištu.
