Kako je zlatnim rukama omiljene tete spašen vrtić u Novom Travniku…

0
2082

JU „Dječji vrtić“ ima višedesetljetnu tradiciju. Prva je javna ustanova otvorena 1958. godine u Novom Travniku, kao prvi gradski vrtić, koji djeluje do danas. Zgrada vrtića u ratu je potpuno devastirana.

Po završetku sukoba, tadašnji načelnik općine Novi Travnik Nikola Džambas 1996.godine, ponovno otvara vrata vrtića. No ustnova se uskoro suočava s egzistencijalnim problemima. Sve do dolaska Ljubice Matošević, današnje ravnateljice ovog vrtića.

Ja sam stvarno uvjerena u misao da su djeca naša budućnost. Kad vidim da se djete u vrtiću gradi u kvalitetnu osobu; ponosna sam. Nikad se nisam vidjela u stolici. Uvijek sam se vidjela okružena djecom. Tadašnja ravnateljica se umorila, znala je da je vrijeme za promjenu. U njezinu mandatu Općina nije davala ništa“ , govori za Dnevnik.ba ravnateljica JU „Dječjeg vrtića“ Novi Travnik Ljubica Matošević.

 

Matošević je uvrtić došla 2005.godine na mjesto odgajateljice u starijoj grupi. U tom periodu, ustanova je prolazila kroz teško razdoblje. Zgrada je bila u groznom stanju. Krov je prokišnjavao, instalacije su bile loše. Peč bi se svako toliko pokvrila. Općenito, stvari su išle nizbrdo. Tadašnja ravnateljica na odlasku obratila se gospođi Matošević s prijedlogom da ona preuzme njen položaj.

 

„Nisam nikada ni pomislila da bih mogla biti ravnatelj… Moj odgovor je bio – ne!“ ,prisjeća se Matošević. Unatoč nagovoru osoblja vrtića i okoline, bila je ustrajna u svojoj odluci, sve dok joj suprug nije ukazao na realno stanje.

 

„Ti si ta. Jedino ti to možeš. Bez tebe će vrtić zatvoriti svoja vrata“, prisjeća se suprugovih riječi. Na natječaju je prošla i već po preuzimanju funkcije ravnatelja , počinje s aktivnim radom. Kako sama kaže, znala je da će samo rezultatima opravdati ukazano povjerenje.

 

U kratkom roku, u samo dvije godine Matošević je, putem projekata i podrške Općine, u potpunosti rekonstruirala ruiniranu zgradu vrtića. Osobito izdvaja projekt utopljavanja vrtića u vrijednosti od 180 000 KM. Osim utopljavanja, Matošević je ostvarila i druge zavidne uspjehe uspješnom realizacijom niza projekata, te na taj način postala primjer pozitivnog poslovanja.

Inače, u svim županijama je usvojen Zakon za predškolstvo, no u SBŽ – nije. Što to točno znači? Prema zakonu, lokalna zajednica, odnosno Općina, mora financirati plaće i doprinose uposlenicima u predškolskim ustanovama. A sve što vrtić zaradi, u idealnim uvjetima, iskorištava se na poboljšanje uvjeta rada i samog programa vrtića. Odnosno, od prihoda koje ustanova ostvari formira se stručni tim koji, između ostalog, podrazumjeva psihologa i pedijatra. Nažalost, na djeci se štedi. Djeca bivaju najugroženiom dobnom skupinom u BiH. Djeca su otvoreno diskriminirana. Ljubica Matošević je jedna od onih koja mjenja svijet poboljšavajući okolinu.

 

„Naše završne svečanosti se održavaju u Domu kulture. NaDan Općine dolaze nam mali gosti iz Viteza i Travnika sa ravnateljima i odgajateljicama. OrganiziramoDječju olimpijadu. Vrtić pohađaju sve nacije. Sve poštujemo, sve obilježavamo. Sretna sam i preponosna. Bude dobrih i loših trenutaka , no tko radi taj i griješi. Smatram da se isplati zbog onih dobrih. Onosno, rad se uvijek isplati“, zaključuje nasmijana „teta Jube“.

 

J. Brnada / Dnevnik.ba