Stara crkva u Varešu više od 300 godina prkosi vremenu i nesrećama

0
884
 Katolička crkva u Varešu, posvećena svetom Mihovilu, postoji od 16. stoljeća, a prema nekim predanjima podignuta je u predosmansko vrijeme. Nakon što je izgorjela u požarima koji su zahvatili čitav Vareš, 1716. godine napravljena je nova crkva koja fermanom sultana Ahmeda III dobija dozvolu za postavljanje krova, a zbog zadržanog autentičnog izgleda i danas svojom skromnošću privlači pažnju posjetilaca Vareša.

Tokom svoja tri vijeka postojanja prošla je kroz burna vremena i vladavine. U požaru 1819. godine stradao je krovni svod crkve, a izvršeno je i njeno miniranje. Crkva je početkom 19. stoljeća iz temelja obnovljena, ali prilikom izvođenja radova djelimično su ostavljeni i danas vidljivi tragovi miniranja na sjeveroistočnom dijelu crkve, kao podsjetnik na burnu historiju.U razgovoru za Klix.ba župni vikar fra Anto Cvitković pojašnjava da su u unutrašnjosti crkve sačuvane brojne vrijedne stvari te da se ona i danas koristi.

“Danas se u crkvi održavaju kulturni sadržaji, promocije knjiga te neki obredi i koncerti. Ovdje su smješteni kipovi koji su većinom doneseni iz Venecije, počevši od 1730. godine, a do kraja 19. stoljeća u crkvu su doneseni dijelovi namještaja i druge stvari koje su bile neophodne”, kazao je Cvitković.

Da bi crkva primila što veći broj vjernika, u njoj je napravljen i prostrani kor koji seže do sredine crkve. Pridržava ga samo jedan drveni nosač. Nakon završetka radova postavljene su klupe. One su smanjile prijeko potreban prostor pa su ubrzo uklonjene. Ko je htio za vrijeme prilično duge propovijedi sjediti, donio bi sa sobom preklopnu stoličicu sa tri noge, dok bi žene donijele vuneni ćilim i na njemu bi klečale ili sjedile.

Iako je Stara crkva u Varešu s vanjske strane mala, unutrašnjost je veoma prostrana. Sa svoda crkve i danas vise metalna kandila domaće izrade obrađena iskucavanjem.

Tek u jesen 1984. godine postavljen je novi krov na Staroj crkvi. Ponovo je pokrivena šindrom koja je sječena u blizini Olova. Vrijednost radova je iznosila tadašnjih 185 miliona dinara.

Crkva je 1962. godine uvrštena u popis nepokretnih spomenika Bosne i Hercegovine, a župnik fra Krešo Aždajić u više navrata je tražio zaštitu i obnovu stare crkve te je nakon toga Zavod za zaštitu spomenika pokrenuo obnovu krova, svoda i drugih drvenih dijelova.

Iako je mala i u sjeni nove Ikićeve velike crkve, svi mještani Vareša upoznati su o historiji i čuvaju svoje spomenike koji su od velikog značaja za njihov grad i građane.