Spomendan sv. Ane, zaštitnice supruga, majki i baki

0
1030

Sveta Ana je kršćanska svetica, majka Blažene Djevice Marije.

Živjela je u Betlehemu u vremenu prije Isusova rođenja. Ime joj znači milost, milina. Spomendan ove svetice obilježava se i slavi 26. srpnja.

O Ani, Marijinoj majci i Isusovoj baki, kao i o njezinom mužu Joakimu u biblijskim knjigama Novoga zavjeta uopće nema spomena. Ali u predaji crkve sačuvan je njihov spomen, kao i u jednom apokrifnom spisu iz II. stoljeća. Taj spis govori o sv. Ani kao o pobožnoj, poniznoj, čednoj, vrijednoj i lijepoj ženi, koja je poznavala Pisma i čeznula za obećanim Mesijom-Spasiteljem.

Udala se za sv. Joakima, mladića iz Galileje. Spis govori o njemu kao o vrlo bogatu čovjeku, koji je bio marljiv i zdrav, pobožan i darežljiv, nažalost neplodan i bez potomstva, pa je prihode svojih dobara dijelio na dva dijela: jedan je dio darivao siromašnima u narodu, a drugi prinosio kao žrtvu Gospodinu za otpuštenje grijeha.

Kad se jednog dana nalazio u hramu, neki svećenik Ruben mu je predbacio nevrijednost. Naime u Izraelu se vjerovalo da nijedan pravednik ne ostaje bez potomstva, nego tek grešnik, prokletnik, koga Bog kažnjava. To uvjerenje Joakima je vrlo pogodilo, pa se četrdeset dana povukao u pustinju posteći i moleći kako bi od Gospodina isprosio potomka. U međuvremenu je i Ana vapila Gospodinu moleći za plodnost i brojno potomstvo. Ukazao joj se Božji anđeo i navijestio da će dobiti dijete. Po anđelu je obaviješten i Joakim, te pozvan da se iz pustinje vrati kući. Poslušao je i povjerovao. Potom je u ljubavi sa svojom suprugom začeo Mariju. Ana je dakle u velikoj starosti rodila Joakimu slavnu kćerku Mariju.

Od VI. stoljeća, kada je car Justinijan I. podigao crkvu u Carigradu, sv. Anu se slavi na Istoku kao Majku Marijinu. Istočni sveti oci su, na Marijine blagdane s mnogo ljubavi, oduševljenja i pobožnosti, slavili u svojim propovijedima i njezine roditelje.

Štovanje se sv. Joakima na Zapadu razvilo mnogo kasnije nego na Istoku, a na Zapadu je sv. Ana daleko više poznata i priznata nego sv. Joakim.

Svoj vrhunac Anino čašćenje doživljava u Europi u kasnom srednjem vijeku, kada je papa Siksto IV. u rimski kalendar uvrstio njen spomendan, a papa Grgur XIII. 1584. blagdan Sv. Ane. Sveti Ivan Damaščanski držao je mnoge propovijedi u njenu čast, te pisao članke i knjige koje su svjedočile kojeg je štovanja vrijedna ova divna svetica. Na jednom mjestu piše: „Sveta Ana je velikodušna, milostiva, milosti puna, kao što kaže i njeno ime.”

Sveti Toma Akvinski, jedan od najvećih umova čovječanstva, veliki crkveni naučitelj, bio je štovatelj svete Ane. Bio je siguran da je njoj darovana milost da pomogne ljudima u svim nevoljama.

Sveta Terezija Avilska, nadarena učiteljica molitve, bila je ispunjena dubokom ljubavlju prema svetoj majci Ani. Često je i rado govorila o njenom dostojanstvu, a uvela je u svim samostanima karmelićanskog reda posebne molitve u njenu čast.

Sveta je Ana, u pučkoj pobožnosti, simbol materinstva, te joj se utječu osobito žene prije porođaja i nerotkinje, ali i majke i udovice, radnice i kućanice, odgojiteljice i vjeroučiteljice. Preporučuju joj se i mladenci za sretan brak.

U nekim europskim krajevima svetu Anu, kao zaštitnicu, štuju zlatari, krojači, rezbari, mlinari i tkalci. Na papinskom dvoru slavili su je konjušari, pa su na njezin blagdan uvijek priređivali svečanu procesiju. Svjedok je tog slavlja crkva Svete Ane u Vatikanu, podignuta 1505. godine. Od svete Ane mnogi su molili i za milost dobre smrti, jer je Sv. Ana, prema predaji, na smrtnome času, bila obradovana prisutnošću svoje kćerke Marije i Njezina djeteta Isusa.

U kršćanskoj umjetnosti, sveta je Ana prikazana kao starija žena u crvenoj haljini, ogrnuta zelenim plaštem, s pokrivalom na glavi, te s knjigom u ruci. Često se sveta Ana prikazuje sa svojom kćerkom Marijom, koja joj je u naručju ili do nogu, kako tumači Sveto pismo.