SP rukometaša. Hrvatska – Norveška.

0
891
Kauboji večeras od 20.45 igraju polufinale Svjetskog prvenstva protiv Norvežana. Može li Hrvatska već večeras stići do 14. medalje s velikih natjecanja?

Odgovor na to pitanje mogli bismo dobiti već na samom kraju današnjeg dana. Na redu je polufinale, u svakom slučaju osma i pretposljednja utakmica “Kauboja” u Francuskoj. Broje se nastupi, golovi, ali i igrači s barem ponekim zdravstvenim problemom. Nije lako, nedostajat će možda i oba ljevoruka igrača na vanjskim pozicijama – Šebetić i Stepančić. Vijesti s puta iz Montpelliera u Pariz spominjale su mogućnost prekrajanja s tri dešnjaka. Tako ćemo vjerojatno i igrati. Tu je i Duvnjak, o čijem koljenu kao da se govori manje no ranije. On može, u to nikad nije bilo dvojbi.

Iz norveških tabora pila je bila postavljena naopačke dan prije utakmice. Jasno, njen se položaj stigne promijeniti u hodu, ali medijskih spinova poput toga rijetko se može vidjeti i u politici. Iako, tradicija i zaista jest na našoj strani. U povijesti norveškog muškog rukometa, ta je reprezentacija samo lani na EP-u u Poljskoj bila u polufinalu nekog velikog natjecanja. Ne računamo li davne 1958. i 1961. godinu, opet se jednom dogodilo i da su igrali četvrtfinale na SP-u. Bilo je to 2005. godine u Tunisu. Podatak koji neke stvari dovoljno oslikava je taj da ih na prethodna dva svjetska prvenstva (Španjolska ’13, Katar ’15) nije ni bilo. Ne bi ni sada, jer su u kvalifikacijskom pripetavanju u lipnju prošle godine ispali od Slovenaca. Ali, kako su Nijemci stigli u Katar, tako i Norvežani u Francusku. Hrvatska ima svetog sedmog igrača, a Norveška svetu IHF-ovu pozivnicu.

Međutim, sve to što piše u nekim sportskim almanasima treba odmah, instantno zaboraviti. To ti večeras od 20.45 sati ne donosi ništa. Igraš, svjestan da postoji samo jedan cilj, uz novu mogućnost popravka u utakmici sa Slovencima koja bi se dogodila već sutra. U sjećanju nam je Zagreb 2009. godine kada smo od silne želje u finalu s Francuzima izgorjeli u nastojanju uzimanja zlata na svom parketu. Osam godina kasnije sve se može reparirati.

HRS Photo
HRS Photo
NEMA ZALUTALIH

Na čelu norveškog orkestra je negdašnji dugogodišnji razigravač Flensburga, 43-godišnji Christian Berge. Preuzeo ih je u veljači 2014. godine i odmah krenuo na posao. Sve kreće od spomena Sandera Sagosena, 21 godišnjaka na istoj poziciji. Trenutno treći asistent turnira (38 proigravanja) još uvijek igra za danski Aalborg, ali od ljeta će biti trajno u pariškoj svlačionici. Na njemu je sadašnjost, ali i budućnost, no on ipak nije jedini igrač kojeg treba imati podcrtanog u bilježnicama. Prava prijetnja tek dolazi s linije, bilo da se radi o krilima ili pivotima. Čarobne riječi su, kao i uvijek – kontra i polukontra.

Sagosen uz 38 asistencija ima i 36 golova, a isto toliko zabio je Kristian Bjornsen, igrač s desnog krila njemačkog Wetzlara. Na suprotnoj je strani Magnus Jondal iz danskog GOG-a, a obojica imaju 28 godina i preko šest sati rukometa iza sebe na ovogodišnjem SP-u. Njihovo je iskustvo osim na golu (Erevik), stacionirano na poziciji kružnog napadača. Kapetan i zaštitni znak reprezentacije je Bjarte Myrhol, 34-godišnjak iz Skjerna, sa šest godina Bundeslige iza sebe. O njegovom utjecaju na razvoj događanja u RN Lowenu dovoljno govori informacija da je taj njemački klub umirovio njegov dres s brojem 18. Večeras će za Norvešku odigrati jubilarnu 200. službenu utakmicu.

Nema Haralda Reinkinda, ozlijeđenog desnog vanjskog iz bivšeg Myrholovog kluba. Nema ni Erlenda Mammelunda lijevo. Tu su zato Tonnesen iz berlinskog Fuchsea na desnom, odnosno Espen Lie Hansen iz Midtyllanda na lijevom vanjskom. Tonnesen poziciju dijeli s 19-godišnjim Magnusom Rodom, mladićem koji dolazi na velika vrata u društvo budućnosti. Zaštitno obrambeno lice je Christian O’Sullivan iz Magdeburga. Generalno, Norveška je ovaj uspjeh kontinuirano gradila popunjavajući reprezentaciju na bazi talenta i neupitnog timskog duha.

Getty Images
Getty Images
PONOVITI ŠPANJOLSKU

To je kud i kamo lakše reći nego ostvariti, ali treba nam elan i angažman s prethodne utakmice. Znamo ih, dobili smo ih za broncu u Poljskoj, baš u toj jedinoj njihovoj izravnoj borbi za medalju s velikih natjecanja. Dva mjeseca kasnije od nas i Danaca doživjeli su eliminaciju iz programa Rio, na kvalifikacijama u Herningu. Znamo kako protiv klasičnih 6-0 obrana, imamo mogućnost raznih opcija. Uoči finala dobro bi došlo jedno pravo izdanje naših krila, što zbog Štrleka i Horvata samih, a što zbog neupitnosti oko toga treba li rasteretiti vanjske. Ipak, ne sumnjamo da će Cindrić i Mamić opet pomoći svojim doprinosom.

MEĐUSOBNI DVOBOJI NA VELIKIM NATJECANJIMA

Svjetska prvenstva (0-1-1)
Tunis 2005 – poraz u drugoj skupini (1. kolo) 25:28
Egipat 1999 – remi u skupini (2. kolo) 23:23

Europska prvenstva (5-1-1)
Poljska 2016 – pobjeda u borbi za broncu 31:24
Poljska 2016 – poraz u skupini (1. kolo) 31:34
Srbija 2012 – pobjeda u skupini (3. kolo) 26:20
Austrija 2010 – pobjeda u skupini (1. kolo) 25:23
Norveška 2008 – remi u drugoj skupini (3. kolo) 23:23
Švicarska 2006 – pobjeda u skupini (2. kolo) 32:28
Hrvatska 2000 – pobjeda u skupini (3. kolo) 27:23

Ukupno: 5-2-2, gol razlika 243:226 u korist Hrvatske

RAZMIŠLJANJA HRVATSKIH IGRAČA UOČI UTAKMICE

Ivan Stevanović: “Dojmovi su se slegli, ali naravno da smo zadovoljni time što se nalazimo ovdje. Bez obzira na to što smo s njima igrali tri utakmice u posljednjih godinu dana, pripremit ćemo se kao i za svaku drugu utakmicu. Dobro se poznajemo, oni su zapravo ista ekipa koja je igrala lani. Utakmica će biti teška, šanse su na 50-50. Prvenstveno moramo biti dobri u obrani, u zaustavljanju njihovih kontri i polukontri.”

Marko Mamić: “Dobra su ekipa, još bolja nego prije. bit će zanimljiva i teška utakmica. Dat ćemo sve od sebe u namjeri da ih trkački možda i prestignemo, zašto ne.”