Budim se zabrinut da li je prestala padati kiša i da li će prestati, jer imamo velike planove za danas – biciklistička tura na planinu Zahor i njen najviši vrh Banderu.
Ali umjesto kiše, pada gusti, mokri snijeg. Sve je zabijelilo. Kako li je onda na 1000-1400 visinskih metara. Garant ga ima 20 cm. Norveška prognoza pogriješila.
Što sada?
Planirana bike tura sa Draganom se mora odgoditi, prolongirati. A ne volim puno mijenjati planove.
Posebno ako treba odgoditi odlazak u planinu, bilo biciklom, na skijama, planinarski.
Gledam web kamere sa Vlašića i iznenađuje me visina snijega. Preko 20 cm, možda i 30.
A što ne bi otvorili sezonu turnog skijanja već danas, iako je tek početak studenog?
Kratak dogovor i promjena plana je napravljena – idemo na Vlašić, na prvo turno skijanje ove sezone.
Put prema Vlašiću preko Galice je pod snijegom, očišćena je jedna traka. Samo su vrhovi u magli.
Ali to nam ne smeta, ne možete sve imati. A možda se i raščisti.
Na Babanovcu oko 20 cm snijega. Magla. Stavljamo skije na noge i pravac uz ski stazu, prvo do vrha Markovac, a onda preko Jezera do podnožja vrha Pavo.
Na žalost svuda oko nas je magla, vidljivost 100 metara, ali okružuju nas orijaši borovi prekriveni snijegom, koji uljepšavaju ukupni dojam.
Prvi put idemo direktno na vrh, uz stazu gdje se obično spuštamo, jer je dosta strma. Dubok je snijeg, dublji nego dole, oko 30 cm.
Dohvatimo i pokoji kamen, jer je snijega ipak malo, a i nije zbijen. Razmišljamo kako li će biti spustiti se ovuda na skijama.
Kako se penjemo sve više i vidljivost je nekako bolja. Borba magle i sunca traje, nadamo se pozitivnom ishodu za nas.
Pri vrhu magla se razilazi, uslišene su naše molbe. Vlašić se ukazuje u svoj svojoj ljepoti, zaogrnut bijelim, čistim plaštem i pozdravlja prve posjetitelje ove turno skijaške sezone.
Na sve strane ljepota, Ljuta greda baš i nije ljuta, Crni vrh nije baš crn, Kozica nam se smije, a vrh Paljenik impozantno stoji i poziva nas da ga posjetimo.
Na žalost, kratak je dan, a i predstoji nam spust niz padine Pave, pa poslije i niz stazu.
Spust nije baš protekao u velikom uživanju, puno kamenja, nekoliko padova bez posljedica, malo izderane skije, ali bilo je i nekoliko krasnih zavoja po prhkom snijegu.
Na kraju, normalno, nezaobilazno pivce za naše živce u Konobi.
Prekrasno proveden dan u snježnom raju koji se zove Vlašić.
Tekst i foto: Nenad Rajić
