buka.com

Bosnu i Hercegovinu u 2015. godini napustilo 80.000 mladih, sve više mladih trbuhom za kruhom odlazi u druge zemlje, mladi su taoci društva koje ne ulaže u njih, budućnost BiH je na mladima, sve veći broj mladih bez posla – samo su neki od naslova koji svakodnevno pune printane i elektronske medije. A onda udarno pitanje – Ima li perspektive za mlade u BiH?

Ima li?!

Na prvu, veliki broj mladih reći će nema, reći će da ne vjeruju u zemlju u kojoj žive…
Perspektive za mlade u BiH bilo bi i znatno više kada bi se svi nivoi vlasti odlučili za sistemski pristup i rješavanje problema ove populacije. Kada bi više uključili mlade u rješavanje problema koji njih tište i stavili mlade na vrh liste prioriteta, i to ne samo u izbornoj godini, a ovako…

Na usvajanje Zakona o mladima FBiH dugo se čekalo, a na usvajanje Strategije prema mladima, barem na federalnom nivou, još uvijek se čeka. Pa šta je ta strategija? Treba li nama to uopće?

Usvajanje Strategije značilo bi spremnost vlasti da krene u borbu sa problemima sa kojima se mladi ljudi susreću. Strategijom bi se jasno definirali programi koji će se provoditi u određenom periodu, kako bi se poboljšao položaj mladih. Ona uključuje konkretne korake za zapošljavanje i samozapošljavanje mladih, socijalnu brigu za mlade, zdravstvenu zaštitu mladih, obrazovanje i sigurnost, te, naravno, aktivizam mladih.

Prema podacima posljednjih istraživanja koja je proveo Institut za razvoj mladih KULT, stopa nezaposlenosti među mladima iznosi oko 67%, četvero od petero ih želi napustiti BiH, 9% njih je već poduzelo neke mjere ka tome, 21% je onih koji očekuju goru budućnost, a 27% smatra da se u budućnosti stanje neće promijeniti.

Ovdašnjim donosiocima odluka to i valjda nisu dovoljno alarmantni podaci, pa će oni polako. Neka Strategije u ladici, pa doći će i ona na red.

Vlada Federacije BiH pristupila je izradi prve strategije prema mladima 20 godina nakon rata i na njemu radi već skoro dvije godine. Valjda će taj, sada već spori proces, uroditi plodom, pa da i mladi vide šta je dobra berba. Da konačno dobiju konkretne mjere, jasne ciljeve i prilike za lični i društveni razvoj. Nije li krajnje vrijeme da FBiH, kao složena administrativna mašina, postane bliža svim svojim građanima i građankama, a posebno mladima ? Moraju li mladi baš uvijek čekati neke povoljne klime, izborne godine ili dobru volju donosioca odluka da njihovi problemi i izazovi postanu važni?

S druge strane, u Republici Srpskoj više rade. Radi se na omladinskoj politici, i to trećoj po redu, a Federacija, eto, nikako da dođe do te prve, pa da se od nečeg krene. Strateških planova u ovom bh. entitetu ima, ali nedostaje implementacije.

Statistike u RS nisu znatno drugačije, i tamo je 60% mladih dugoročno nezaposleno, 80% ih se nikad nije obratilo lokalnim vlastima, a procent visoko obrazovanih mladih u RS iznosi 8% i u stalnom je porastu.

U RS tako znaju šta im je raditi narednih godina s mladima, samo još da počnu da rade i uključe više mladih iz svih dijelova RS. Od ove godine, kažu, radit će na poboljšanju oblasti o kojima su mladi rekli da je potrebno da se radi više: zapošljavanje, zdravi stilovi života, aktivno učešće, slobodno vrijeme i izvrsnost mladih.

Iako se omladinske politike u RS donose od 2006. proces implementacije traje dugo i suviše je spor za one mlade ljude koji i u ovom bh. entitetu ne vide baš puno perspektive u svojim lokalnim zajednicama, te kao i njihovi vršnjaci iz FBiH jednako razmišljaju o odlasku iz BiH.
Dokumenti za oba entiteta su u proces izrade uključili mlade i prvi put imamo paralelne periode provođenja. Je li to dobar znak za mlade? Možemo li svi bolje?

Je li vrijeme za promjene?

Jesu li vlasti konačno odlučile da, barem dijelom, razmišljaju o mladima kao potencijalu, hoće li nam mladi barem kroz ove dokumente doći na listu najvažnijih prioriteta? Zemlje koje žele stvarati povoljnije uvjete za život svih svojih građana promišljaju o ulaganju u mlade, kreiranju okruženja u kojem djeca i mladi rastu u aktivne građane i građanke, preispituju vlastite resurse i prilike, te kreiraju promjene. Ne čekaju bolja vremena i nove vlasti već stalno i svakodnevno stvaraju pozivajući upravo mlade da budu dio promjena. Je li BiH spremna na to?

U duhu reformske agende u koju smo zakoračili, oba bh. entiteta moraju biti spremna na promjene u radu s mladima. Vrijeme za to, htjeli mi ili ne, došlo je.

Vrijeme je za promjene, vrijeme je za dugoročne planove i vrijeme je za zaustavljanje trenda odlaska mladih. Institucije vlasti konačno trebaju i moraju ponuditi dokumente i zakone sa programskim pristupom djelovanja prema mladima, jasnim ciljevima, sa razumljivim i primjenjivim sadržajem za sve mlade . Problemi se moraju definirati, a jasna i primjenjiva rješenja ponuditi i provoditi. Mladi u ovoj zemlji moraju postati najvažniji za nju sad i odmah, jučer!

Mladi i briga o mladima u Bosni i Hercegovini moraju biti prioritet broj jedan za sve donosioce odluka, jer aktivni mladi ljudi su snaga i potencijal, ne problem, već onaj dio društva na kojem istinski jeste budućnost, ali prije svega sadašnjost. Mladi su danas.