– Heroj ulice! Tako zovu 6 i pol – godišnjeg dječaka iz mostarskog naselja Vihovići, koji je, pravim čudom, u subotu, oko 15.50 sati, preživio eksploziju ručne bombe M35, tzv. ‘talijanke’, koju je netko očito nemarno odbacio u zapušteni strmi klanac u blizini obiteljkog doma, gdje su u kritično vrijeme majka i njezin mališan bezbrižno brali kuke. I ona je tom prilikom ozlijeđena, srećom lakše. Dok je kroz šiblje trčao prema njoj, eksplozija je dječaka odbacila više od pet metara, pa je u bolnicu dovežen sav u ranama i krvi.
– Odlično se oporavljaju i supruga i najmlađi sin od ukupno četvero djece. Supruga je zadobila više rana na butu noge i neki geleri su se već mogli izvaditi, a neki će možda trajno ostati u tijelu. Kod dječaka je to puno ozbiljnije. Liječnici kažu da ga je od 1200 kuglica, koliko ima ova bomba, pogodilo njih trećina. Gelera je bilo najviše po nogoma. Ima ih po rukama i glavi. Većinu je moguće izvaditi, a neki će s vremenom možda sami izaći, a neki će, navjerojatnije, i ostati u tijelu. Neki mišići nogu su mu doslovno pokidani. Trenutačno čekamo vrsnog plastičnog kirurga iz Zagreba, koji bi trebao uraditi još jedan zahtjevniji operativni zahvat. Najbolji mostarski liječnici su uz njega i hvala im puno zbog toga – priča nam otac Kodžo, kojega smo zatekli u bolnici Bijeli Brijeg, kao i školske prijatelje ovog ‘heroja ulice’. Oni su ga s učiteljicom posjetili i u ime svih ostalih, uz želje za što skoriji oporavak.
– S našim malim pacijentom u sobi su bila dvojica starijih dječaka, koji su imali poteškoće s crijevima, a on ih je tješio i umanjujući im tegobe govorio: Ne bojte se, ja sam preživio eksploziju!- kažu s divljenjem u ovoj bolnici.
Inače, sudeći po vanjskoj koroziji na naknadno pronađenoj ‘košuljici’ eksplodirane ručne bombe M35, čiji početak proizvodnje datira još iz 1935. ,a koja se u ubilačke svrhe koristila u Drugom svjetskom i proteklom Domovinskom ratu, računa se da je suludo odbačena unazad desetak godina.
Istraga o ovom nemilom slučaju još traje.
– Nitko još ne zna otkud se našla u šipražju u susjedovom kamenom ograđenom klancu, Sin je u jednom trenutku nogom dodirnuo bombu pa je nakon nekoliko sekunda došlo do snažne eksplozije. Udarilo mu je prvo po nogama pa ga odbacilo. U to vrijeme sam nešto radio na kući i prvo pomislio da je snažna detonacija došla iz obližnjeg gradilišta, gdje radnici ravnaju teren. Međutim, žena je počela zapomagati i govoriti mi da idem prema Blagi, drugom susjedu koji je tu u blizini prethodno sadio češnjak. Potračao sam tamo, misleći da se nešto njemu dogodilo, skočio s visokog zida i tek onda čuo dječji plač. Zgrabio sam dijete koje je bilo svo u krvi i izranjavano, od glave do pete – tužno se prisjeća otac, te dodaje da su liječnici rekli kako je pravo čudo da je dijete ostalo u komadu.
– Sreća je da su mu sačuvani vitalni organi. Stotinu puta je tuda protrčao, kao i još troje moje djece. Imam i koze, stalno se tu netko kreće pa je ovo doista pravi šok, ne samo za nas, nego i čitavo naselje. Nadam se da se ovo više nikom neće ponoviti– istče Kodžo za Pogled.ba.
Robert Soldo
Lajkaj ovo:
Lajk Učitavanje...
