Imamo li mi građani, na svim prostorima bivše države, potrebno zajedništvo da potjeramo korumpirane političare-sluge bjelosvjetskih hohštaplera koji nas godinama svađaju kako bi nas mogli po istoj shemi pljačkati i uništavati?
Cherán je grad U Meksiku iz kojeg su ljudi potjerali korumpirane političare, policiju i kriminalce. Sada vladaju sami i brane svoj grad. Stopu kriminala sveli su na minimum i pravi je mali raj na zemlji.
Grad ima nešto manje od 20 tisuća stanovnika, a nalazi se u saveznoj državi Michoacán, na vrlo opasnom teritoriju i području koje je pod kontrolom narko kartela. Gradić je okružen prašumom. Nju su prije nekoliko godina počeli krčiti bogati kriminalci koji su bili u sprezi s lokalnim političarima kako bi napravili mjesta za plantažu avokada.
Lokalno se stanovništvo pobunilo. Krčenje je zaprijetilo izvorima vode koji za građane znače život. Stvari su izmakle kontroli i ono što je slijedilo nitko nije očekivao. Mještanka Margarita Elvira Romero je odlučila uzeti stvar u svoje ruke. Otišla je kod radnika koji su krčili šumu.
Oni su je počeli vrijeđati i prijetiti joj oružjem. Margarita se vratila u grad. Građani su se okupili i organizirali su zasjedu drvosječa koji su se vraćali s posla. Drvosječe su uhvatili, zatočili ih u lokalnu crkvu i čekali da njihovi kolege dođu po njih. Stigla je i policija, a okupili su se i lokalni političari koji su nasilno htjeli riješiti situaciju.
No, grad se u trenu ujedinio. Svi su stali na stranu hrabrih žena. Iz kuća su izvadili doslovno sve što im je moglo koristit kao oružje. Iz grada su istjerali drvosječe, njihove nadležne, policiju i političare. Sve je to bilo 2011. godine. Grad i danas živi bez političara, policije i kriminalaca.
Zakon i red održava lokalna ‘policija’ zvana Ronda Comunitaria. Sve su stranke zabranjene, a gradićem vladaju od naroda izabrani dužnosnici koji na funkciji mogu biti najviše tri godine. Stopa kriminala je u Cheránu svedena na minimum.
Ponekad se dogode sitna razbojstva i prekršaji uzrokovani alkoholom, ali nema ubojstava niti otmica. Počela se oporavljati i osakaćena prašuma, a kako bi se izbjegao povratak na staro, patrole svaki dan obilaze kontrolne točke i paze da protjerani ne bi opet pokušali zauzeti grad.
Mnoge su zajednice pokušale kopirati Cherán, ali im je nedostajalo zajedništva.
Imamo li mi građani, na svim prostorima bivše države, potrebno zajedništvo da potjeramo korumpirane političare-sluge bjelosvjetskih hohštaplera koji nas godinama svađaju kako bi nas mogli zajedno pljačkati i uništavati?
Izvor: Ivana Živko
