Novi Travnik je grad koji je ostao bez mladosti.
Grad u kojem je nekad radilo i deset tisuća ljudi uskoro bih mogao postati grad duhova, grad bez mlaodosti i grad bez duše.
U jeku velikih prepucavanja političara, kako u BiH tako i u Novom Travniku, sve više viđamo ljude koji koricu kruha traže po kontenjerima i smetljištima.
Dok naši političari kupuju nove automobile, povečavaju si dnevnice i još neke privilegije, naša omladina odlazi trbuhom za kruhom u strane zemlje u kojima se obećava blagostanje i raj, a sve je više onih koji ostaju i nemaju gdje ići, nemaju posla pa komad kruha traže po kontenjerima.
Zapitajmo se kakvi smo ljudi?
