Prošli vikend se u hotelu Sunce u Vogošći u organizacija Centra za nove incijative u suradnji s Institutom Robert Schumann i Udruženjem Eduardo Frei održavao jako zanimljiv seminar s mladim ljudima koji su aktivni u politici svoje lokalne zajedne, a pripadaju strankama desnog centra.
Uporedno su rađene dvije radionice na temu odnosa s medijima i razvoja poslovne klime za omogućavanje gospodarskog rasta.
Imala sam priliku sudjelovati u radu druge radionice i bila sam prilično iznenađena kako kvalitetnom predavača, tako i mogućnostima koje Bosna i Hercegovina posjeduje.
To je najbolje ogleda u nekom lokalnim zajednicama, kao što je primjerice Tešanj. Pojednostavljenje i skraćivanje birokracije, razvoj kvalitetnih javnih usluga i razvoj kadrova koji su potrebni za industrijske pogone koji su tu otvoreni doveli su kroz posljednih par godina do drastičnog smanjena nezaposlenosti, rasta životnog standarda građana, ali također i samog općinskog proračuna.
Unatoč svim društveno-političkim komplikacijama koje Bosna i Hercegovina kao država ima, puno je toga moguće uraditi upravo na lokalnoj razini kad je ova problematika u pitanju.
Poželjna je zajednička suradnja svih zainteresiranih subjekata od lokalnih vlasti, akademske zajednice, udruženja građana pa i potencijalnih investitora. Izgradnja poslovne zone na kojoj je posljednjih nekoliko godina radi u našem gradu je naznaka kako se može utjecati na promjenu stvari, ali potrebno je uložiti znatno više truda i energije kako bi rezultati počeli stizati čim prije.
Mnošto mojih sugrađana, mojih prijatelja je kroz zadnjih par godina trajno napustilo Novi Travnik i pronašlo sebi novi dom tražeći neku novu i sigurniju okolinu. Nitko im ne može osporiti pravo odlaska, ali trebamo učiniti sve što je u našoj mogućnosti za one koji ipak namjeravaju trajno ostati tu i na ovoj svojoj djedovini podizati nove generacije.
Ljudi koji žive u Novom Travniku, školuju se i ulažu u sebe, zaslužuju priliku za normalan život dostojan čovjeka. Trenutno je situacija takva da nam to nitko neće pružiti, već mi sami moramo stvoriti preduslove za to. Mislim kako nam je jedino preostala mogućnost zajedničkog djelovanja u istom smjeru i s istim namjerama, budući kako smo sve druge opcije već iskoristili.
Ukoliko smo svjesni da nas podjele, razdori kojima svjedočimo zadnjih dvadeset godina nisu doveli tamo gdje smo nastojali doći, prijeko je potrebno napraviti izmjenu tih odnosa u korist općeg dobra.
