Mnogi se pitaju kako finski školarci, uprkos kraćim danima i bez domaće zadaće uspijevaju postići bolje rezultate nego njihove kolege u drugim zemljama.
U Finskoj postoji sistem dijeljenja iskustava koja funkcionišu u njihovim školama sa školama iz drugih zemalja. Direktor ovog projekta nazvanog HundrEd Saku Tuominen kaže da finski roditelji ne žele da im djeca puno vremena provode u školama.
On kaže da postoji “holistički” pristup obrazovanju, a da roditelji žele da on bude prijateljski nastrojen i prema porodicama. Dakle, kada se učenici nađu u teškoj poziciji da imaju duge časove i puno zadaće, to im ne ostavlja vremena za druge aktivnosti. Stoga ovdje ne postoji sistem dodatnih privatnih časova.
Povjerenje je, kako kaže Tuominen, ključni koncept u finskom sistemu školovanja. Roditelji vjeruju da škole donose ispravne odluke i da će u okviru nastave njihovoj djeci biti pruženo kvalitetno obrazovanje, a istovremeno škole imaju povjerenje u kvalitet svojih nastavnika.
Zanimanje nastavnika u Finskoj je visoko na listi cijenjenih zanimanja i oni imaju visok stepen nezavisnosti u svom profesionalnom radu.
U Engleskoj, naprimjer, vlada sasvim drugačija filozofija izgrađena na testovima, listama, tabelama, ciljevima i javnoj odgovornosti.
Da bi jedno društvo bilo spremno da prihvati opušteni finski model obrazovanja, mora biti veoma napredno, a školski sistem zahtijeva dugoročno planiranje.
Postavlja se pitanje da li je školski sistem jednostavno odraz društva. U slučaju Finske, on je svakako neodvojiv od kulture u kojoj služi. Tuominen ističe da je on “društveno kohezivan”, pravedan i efikasan te da konstantno dobija pouzdanu podršku.
Iako zvuči da su Finci naslijedili ovaj sistem školovanja, treba napomenuti da u Finskoj uspjeh nije naslijeđen već se radi o temeljnim reformama na kojima je sagrađen sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća i koje su ga pretvorile u lidera u svijetu.
