“Ovi pregovori sada ne znam jesu li propali, ali neumska tura jeste zato što je gospodin Čović odbio model koji je ponudio gospodin Palmer i gospođa Eichhorst, koji su sasvim sigurno htjeli izaći u susret hrvatskoj strani. To je neosporno da su čak bili pomalo pristrani. Ostali su začuđeni time što je on to odbio.”
Kaže da je Čović kao razlog naveo nešto što je potpuno neuvjerljivo.
“Model je radikalno povećao šanse, odnosno praktično jamčio da će jedan od članova biti izabran izbornom voljom većine Hrvata. Gospodin Čović je kazao da će u tom slučaju Bošnjaci i ljevičari, tradicionalisti, mi koji osvojimo nekih 700-800.000 glasova, tada se podijeliti u dvije grupe da bismo ponovno praktično oteli Hrvatima člana Predsjedništva. Izmanipulirati 700-800.000 glasača, dakle jednu javnu kampanju u kojoj bi mi rekli – evo SDA i tradicionalističke stranke u Sarajevu prepuštaju to SDP-u, ali će zato oni nama pomoći u Ze-Do. Mi smo otišli u Neum da smirujemo odnose s hrvatskim narodom. I onda nas optuže da imamo mi takav plan, da takvu stvar radimo. Nemoguću misiju da radimo. Pa ne možete vi uvjeriti 100 ljudi koji zaista žele glasati za SDP ili SDA ili DF, da glasuju za neku stranku. Naročito ljevičarsku stranku da glasa za SDA i obratno. Dakle mislim da je naveo potpuno jedan neutemeljen razlog samo da bi izbjegao to prihvatiti.”
Izetbegović smatra da je Čović bio jako uvjeren da će samo to biti predmetom pregovora.
“Mislim da tu ima krivice Eichhorst i Palmera. Jer su tako nastupili, da to treba riješiti. A ovo što sam ja tražio, funkcionalnost Federacije, o Domu naroda u prvi mah su ignorirali. Zatim su počeli o tome razgovarati, da bi na kraju krajeva prihvatili to kao ravnopravan zahtjev. I onda je to stalo na dvije noge. Čovićev zahtjev i moj. I uz njega su stali i gospodin Radončić, Konaković i gospodin Ogrešević. Tad je vidio da neće moći dobiti samo ono za što je on zainteresiran. Ovo drugo je njemu teško iznijeti pred HNS-om. I tada je vjerojatno prevagnula kalkulacija da, ako ostane gospodin Komšić u utrci, onda je on riješio kampanju, gospodin Čović. On i dalje ostaje šef praktično svim Hrvatima. Ja se bojim da njemu odgovara da ostane Komšić gdje jest, da je tada riješio kampanju, da je tada neosporni vođa svih Hrvata, da nema konkurenciju unutar hrvatskog korpusa i da zadržava sve mehanizme, evo ove kojima koči tri godine Federaciju, kojima praktično nameće volju i uspijeva dobiti veći udio kolača u podjeli vlasti. Problem je u jednoj poziciji člana Predsjedništva koja jest simbolička i važna. Ali Hrvati iz HDZ-a imaju barem stotinu pozicija preko onoga što im Ustav jamči. Dakle u odnosu na ovu jednu ministara, direktora itd. Kad čovjek odbije nešto što je gospođa Eichhorst predložila, koja sasvim sigurno želi pomoći Hrvatima i njemu, onda mora biti razlog zašto to radi. Ja sumnjam da je njemu za ovaj turnus, za ove izbore ustvari dobro da praktično sačuva liderski monopol unutar hrvatskog korpusa kroz slučaj Komšić koji nije riješen i da ne ispusti ove mehanizme koje ima u ovom času u Federaciji.”
