„Slobodna Bosna” 28. novembra 2002. godine: Nepoznati detalji o mogućim počiniteljima atentata na Jozu Leutara (67)
U tekstu „Lešinari nad Leutarovim grobom“, prošle godine ugašeni sedmičnik Senada Avdića „Slobodna Bosna“ (SB) objavio je 28. novembra 2002. nepoznate detalje o mogućim počiniocima atentata na bivšeg federalnog doministra policije Jozu Leutara pod naslovom „Gdje su nestale magnetne mine iz AID-a“.
Najstrožija tajna
– Ko je, zbog čega, po čijem nalogu ubio Jozu Leutara i ko je naredio da se istraga vodi u smjeru koji nikada neće dati valjane odgovore? Ovih dana je u dijelu FMUP-a i FOSS-a, bez znanja čelnika ovih dviju institucija, istraga oko atentata na bivšeg doministra skrenula u jedan potpuno novi, neistražen, ali krajnje delikatan tok. Ispostavilo se, naime, da u skladištima FOSS-a nedostaje 40 magnetnih mina koje su prije više od deset godina kupljene od Saveznog instituta za bezbjednost u Beogradu.
Leutar: Ko je istragu vodio u smjeru koji nikada neće dati valjane odgovore
Naime, u ljeto 1991. godine tadašnji Sektor za odbrambene pripreme Državne bezbjednosti RMUP-a Bosne i Hercegovine kupio je od Saveznog instituta za bezbjednost određena materijalno-tehnička sredstva kao i manju količinu oružja za specijalne namjene. Tako je, uz nekoliko snajpera, „pištolj-olovaka“ za jednokratnu upotrebu, nabavljeno i 40 magnetnih mina koje su pohranjene u skladište tadašnje DB BiH.
Ovo je u svom iskazu potvrdio i jedan visoki oficir bezbjednosti u Banjoj Luci koji je u to vrijeme radio u sarajevskoj centrali. Ovaj bezbjednjak je, inače, prije mjesec dana nestao iz RS, najvjerovatnije se iseljavajući u SAD.
Ugljen: Likvidiran pucnjem ispaljenim iz neposredne blizine
Za njegovo ime se veže i odavanje najstrožije čuvane tajne u RS izvoza oružja i opreme u Irak. U svom pokajničkom iskazu američkim službama, on je govorio o svemu, uključujući i svoje aktivnosti u predratnom periodu kada je radio u Državnoj bezbjednosti BiH za čije je potrebe nabavio minsko-eksplozivna i druga ubojna sredstva u Beogradu. Nakon početka rata Sektor odbrambenih priprema u RMUP-u preuzima Asim Dautbašić.
Pouzdano se utvrdilo da je 40 magnetnih mina ostalo na svom mjestu u skladištu DB-a sve do 1996. godine. Tada su po Dautbašićevom naređenju prenesene u nove prostorije AID-a. Treba napomenuti i to da je DB BiH krajem 1991. godine nabavila iz „Vitezita“ veće količine eksploziva, a iz goraždanske „Pobjede” znatnu količinu inicijalnih kapisli: i jedno i drugo su sastavni dio punjenja magnetne mine.
Faksimil teksta iz SB-a od 28. novembra 2002. godine: Vlast je tek pokriće za zločin
No, provjerom koja je provedena u skladištima bivšeg DB-a, kasnijeg AID-a, utvrđeno je da magnetnih mina, kao ni bilo kakve dokumentacije o njima, jednostavno nema! Gdje su nestale, ko ih je odnio, te da li su upotrebljavane (nakon rata, naravno) nikad nije ustanovljeno niti se pokušao dobiti odgovor od odgovornih u to vrijeme.
S druge strane, sve indicije govore da je atentator na Leutara imao jako malo vremena da postavi eksplozivnu napravu, tek desetak sekundi, koliko je dovoljno da se uz automobil „prilijepi” magnetna mina. Ona se opet aktivira nakon što vozilo dostigne brzinu od 30 kilometara na sat.
Uništena kaseta
Istraga vođena u vezi s ubistvom Nedžada Ugljena, bivšeg zamjenika direktora MUP-a, unutar njega otkrila je da je Ugljen, svjestan da mu se sprema likvidacija, posljednjih dana svog života mijenjao po tri-četiri vozila dnevno. Ugljen nikad ujutro nije sjeo u automobil kojim se vozio prethodne večeri, niti se, recimo, iz Mostara vraćao u vozilu u kojem je u njega doputovao. Ugljen je bio jedan od ključnih ljudi bošnjačke obavještajno-sigurnosne zajednice, savršeno upućen u domete, tehnike i metode njenog djelovanja. Likvidiran je pucnjem iz automatskog oružja ispaljenim iz neposredne blizine.
Ova istraga u vezi s atentatom na Leutara (manje-više neformalnog karaktera) vođena u FMUP-u i FOSS-u posljednjih nedjelja otkrila je niz prilično indikativnih, a u „oficijelnoj“ istrazi zanemarenih ili svjesno eliminiranih okolnosti. Ustanovljeno je da je uništena videokaseta na kojoj je snimljeno mjesto zločina, u naselju Ciglane, na kojem su se vidjela i brojna lica AID-a kojim ni po kojoj službenoj logici nije bilo tu mjesto. Videomaterijal bio je djelo pripadnika Kantonalnog MUP-a, a unutar njega (ministar je u to vrijeme bio Ismet Dahić) je ovo svjedočanstvo vrlo brzo uništeno po nalogu „odozgo”.
Dakle, umjesto da se federalni istražni organi angažiraju na obnavljanju istrage i istodobno sankcioniranju onih koji su prethodnu „istragu” politikantski i tendenciozno vodili, oni putem FTV-a žele revidirati i uljepšati ulogu vlastitih institucija u tom sramotnom skandalu.
Nadolazeću vlast, koaliciju HDZ-a i SDA, istraga o ubistvu Leutara uopće ne zanima kao pravosudno, zakonsko pitanje: kao i sva druga ubistva i svi drugi zločini, i atentat na Leutara tek je sredstvo političkog potkusurivanja. Rat je pokazao da je vlast tek pokriće za zločin… – zaključila je „Slobodna Bosna“ 28. novembra 2002. godine.
Muratovićevo svjedočenje o Ugljenovom ubistvu najbolji trag prema onima koji su montirali proces protiv Hrvata osumnjičenih za ubistvo Leutara
Bivši predsjednik Vlade BiH dr. Hasan Muratović, šest godina nakon ubistva Nedžada Ugljena, dao svjedočenje o tome ko stoji iza tog zločina
Još jedan zanimljiv tekst u novembru 2002. godine donijela je „Slobodna Bosna“ pod markicom „Šokantno“, objavljujući u to vrijeme doista šokantnu, a danas široj javnosti već poznatu izjavu bivšeg predsjednika Vlade BiH Hasana Muratovića, datu policiji i tužiteljstvu povodom istrage o ubistvu bivšeg čelnika AID-a Nedžada Ugljena.
Podsjećanja radi, Muratović je, između ostaloga, u iskazu naveo: „Ugljen me vrlo emotivno, na momente plačući, izvijestio da ima pouzdane informacije da Ademović priprema njegovu likvidaciju. Ja sam o svemu obavijestio Izetbegovića, a zatim sam napisao i kratko pismo sa zahtjevom da se slučaj „Herenda“ stavi pod kontrolu. Nekoliko dana kasnije Ugljen je likvidiran“. SB je ovu izjavu godinama prenosila, ne propuštajući svakoga puta i da napomene kako je AID, predvođen Ademovićem, pokušao uništiti Muratovića jer je insistirao na pokretanju istrage i otkrivanju nalogodavaca Ugljenove likvidacije.
– Ovoj izjavi posebnu važnost daje oslobađajuća presuda protiv šestorice Hrvata osumnjičenih za ubistvo Joze Leutara, budući da su isti ljudi i iste institucije istraživali ova dva svirepa zločina, kao i montirali optužnicu protiv selektivno odabranih počinitelja – konstatira se i u tekstu SB-a od 14. novembra 2002. godine, u kojem još stoji:
– Bivši predsjednik Vlade BiH dr. Hasan Muratović je krajem juna ove godine, dakle šest godina nakon ubistva Nedžada Ugljena, jednog od zamjenika direktora Agencije za dokumentaciju i istraživanje (AID), Federalnom i Kantonalnom tužilaštvu, te federalnom ministru unutrašnjih poslova dao svjedočenje iz kojeg se jasno vidi koji su bili motivi, ko stoji iza spomenutog ubistva i šta je sve učinjeno da ono bude ono što i danas jeste – neriješeno ubistvo. Budući da ubistvo Nedžada Ugljena, kao i federalnog doministra MUP-a Joze Leutara nikada nije rasvijetljeno, a počinitelji nisu otkriveni i kažnjeni, svjedočenje bivšeg premijera višestruko je značajno. Značajno je i stoga što su istragu oko ova dva teška zločina vodili i u njoj aktivno sudjelovali mahom isti ljudi.
Zato je, ma koliko to na prvi pogled zvučalo paradoksalno, ovo Muratovićevo svjedočenje o Ugljenovom ubistvu možda najbolji trag prema onima koji su montirali proces protiv Hrvata osumnjičenih za ubistvo Joze Leutara, odnosno koji nisu htjeli ni željeli istražiti i sudski procesuirati stvarne nalogodavce i počinitelje svirepog atentata na doministra unutarnjih poslova Federacije – objavila je tada „Slobodna Bosna“.
(Sutra: Tajna veza između ubistva Joze Leutara i Blaža Kraljevića)
Autor: E. D. A. – See more at: http://www.avaz.ba/clanak/292661/feljton-o-politickim-ubistvima-gdje-su-nestale-magnetne-mine-iz-aid-a#sthash.2Mv5miYA.dpuf
